„Neka uzmu krvi u poškrope oba dovratnika i nadvratnik kuće u kojoj se bude blagovalo.“ (Izlazak 12,7)
Gospodin je Mojsiju dao posebne upute za sinove Izraelove o tome što trebaju učiniti da bi sačuvali sebe i svoje obitelji od strašnog zla koje će pustiti na Egipćane. Osim toga, Mojsije je trebao svojem narodu dati i upute o tome kako se pripremiti za odlazak iz Egipta. Te noći, tako strašne za Egipćane i tako slavne za Božji narod, bio je uspostavljen svečani obred Pashe. Po božanskoj zapovijedi, svaka obitelj, sama ili u zajednici s drugima, trebala je zaklati janje ili kozle »bez mane« i kitom izopa poškropiti »oba dovratnika i nadvratnik« svoje kuće kao znak da anđeo zatornik, koji će prolaziti oko pola noći, ne treba ući u taj dom. Te noći trebali su jesti pečeno meso s gorkim zeljem, kao što je Mojsije rekao: „A ovako blagujte: opasanih bokova, s obućom na nogama i sa štapom u ruci … to je Jahvina pasha.“ (Izlazak 12,11) Ime Pasha – prolazak Gospodnji – bilo je usvojeno u znak sjećanja na anđeoski prolazak pokraj njihovih domova, a sam spomen-dan sinovi Izraelovi morali su svetkovati kao uspomenu u svim budućim naraštajima.
Kvasac djeluje neprimjetno i zato je prikladna slika za licemjerje i prijevaru. Tom prigodom sinovi Izraelovi morali su se suzdržati od jedenja kruha s kvascem, kako bi se u njihove misli urezala činjenica da Bog zahtijeva istinu i iskrenost u bogoslužju. Gorko zelje prikazivalo je njihovo dugo i gorko robovanje u Egiptu, ali i robovanje grijehu. Nije bilo dovoljno samo zaklati janje i njegovom krvlju poškropiti dovratnik, već se ono moralo i pojesti, što je prikazivalo usku zajednicu koja treba postojati između Krista i Njegovih sljedbenika.
Od sinova Izraelovih zahtijevan je čin koji će ih iskušati i pokazati njihovu vjeru u veliko oslobođenje koje je Bog učinio za njih. Da bi izbjegli strašno zlo koje će se izliti na Egipat, oni su morali staviti krvni znak na svoje domove. Od njih je očekivano da sebe i svoju djecu odvoje od Egipćana i da se okupe u svojim kućama, jer ako bi se bilo koji Izraelac našao u egipatskom domu, pao bi od ruke anđela zatornika. Svima je bilo naređeno da drže blagdan Pashe kao spomen-dan kako bi svojoj djeci, kada ih upitaju što taj blagdan znači, mogli govoriti o svojem čudesnom izbavljenju u Egiptu. (Signs of the Times, 25. ožujka 1880.)