Što se događa kad osoba umre — odlazi li ravno na Nebo ili u pakao, ili ne odlazi nikamo? Je li to samo stvar osobnoga uvjerenja? Je li život nakon smrti veliki upitnik? Mogu li mrtvi ljudi priopćavati poruke živima? Je li moguće da se demoni pojavljuju u obliku pokojnika koje smo voljeli? Hoće li se Sotona koristiti ovom metodom da vara u posljednje dane? Otkrijte istinu o životu nakon smrti.
Istina o iskustvu bliske smrti
Kad je Grace stigla u bolnicu, tresla se od groznice i strašne boli. činilo joj se da joj se cijela unutrašnjost kida; padala je u septični šok. I upravo dok je gubila svijest, čula je glas kako viče: “Ne mogu izmjeriti njezin krvni tlak!”
A zatim je, u sljedećem trenutku, Grace osjećala kao da izlazi iz svojega tijela i udaljava se od boli. Izgledalo joj je kao da lebdi pod stropom i promatra liječnike i medicinske sestre kako joj panično pokušavaju spasiti život.
Zatim se okrenula k nečemu što je izgledalo kao tunel i bilo djelomice prozirno poput oblaka.
Grace opisuje svoje iskustvo ovim riječima:
“Počela sam osjećati nevjerojatno toplu, divnu ljubav… nalazila sam se u toj svjetlosti… Bila je ugodna, kao osoba, kao mudrost… Ta mudrost me je voljela i u isto vrijeme znala sve o meni. Mogla sam vidjeti sve što sam ikad učinila i osjećala. Željela sam nastaviti ići k svjetlosti i ostati s njom zauvijek, ali bilo mi je pokazano da se moram vratiti i skrbiti za svoje dvoje djece.”
S tom mišlju Grace je osjetila kako je opet u svojem tijelu i opet je osjećala bolove. Bilo joj je krivo što je otrgnuta od mira, najčudesnijeg u cijelome svemiru.
“Iskustvo bliske smrti” koje su imali Grace i mnogi drugi opisano je u časopisu Life od 19. ožujka 1992. u članku “Na rubu vječnosti” Verlyn Klinkenborg, str. 65—73. Takva iskustva bliske smrti postala su popularna tema u posljednje vrijeme. Život nakon života, jedna od prvih knjiga koje obrađuju tu temu, prodana je u sedam milijuna primjeraka.
Do prije nekoliko godina samo je nekolicina pojedinaca s ruba znanosti bila zainteresirana za ovu temu. Sada mnogi liječnici, psiholozi, biolozi i antropolozi istražuju iskustvo bliske smrti. Izlazi čak i časopis o istraživanju te pojave, a postoji i Međunarodna udruga za proučavanje iskustva bliske smrti. Statističari su procjenili da je oko osam milijuna Amerikanaca doživjelo iskustvo bliske smrti.
Kamo idemo
Što možemo zaključiti iz svega ovoga? Što se zapravo događa ljudima koji kao da polaze na nevjerojatno putovanje u trenutku kad se približe smrti? Jesu li to samo halucinacije? Jesu li oni bili na stvarnom putovanju prema Nebu i Bogu? Ili, ima li nečega okultnog, čak demonskog, u tom tajnovitom drugom svijetu duhova koji lebde?
Nipošto se ne smatram stručnjakom za ono što se fiziološki događa s ljudskim bićima u trenutku kad su blizu smrti, ali vjerujem da svi mi na temelju zdravog razuma možemo nešto zaključiti oslanjajući se na činjenice. Prije svega, moramo imati na umu činjenicu koja je zajednička svima koji tvrde da su imali iskustvo bliske smrti: nitko od njih nije doista umro. Kako to liječnici kažu: osoba nije mrtva kad njezino srce prestane kucati ili kad prestane disati, već kad odumre toliko moždanih stanica da više nema nikakvih izgleda da će opet oživjeti.
Drugo, mnoga iskustva bliske smrti slična su halucinacijama. Mozak može izvoditi svakovrsne “trikove” s nama, posebice u vrijeme velike traume. To je dobro dokumentirano u medicinskoj literaturi. Naš um može nas povesti na slikovita putovanja kroz mjesta koja stvarno postoje, ali i mjesta koja ne postoje.
Ali evo najvažnijeg dokaza: Biblija ne naučava da ljudska bića imaju besmrtnu dušu koja napušta tijelo u trenutku smrti. Sveto pismo, zapravo, jasno kaže da ćemo besmrtnost primiti tek nakon drugog Kristovog dolaska.
Biblijsko naučavanje o smrti
Pavao jasno kaže: “Jer će sam Gospodin sa zapovjedničkim zovom, s glasom arkanđela i sa zvukom trube Božje sići s neba, i najprije će uskrsnuti umrli u Kristu.” (1. Solunjanima 4,16)
Biblija dosljedno naučava da je smrt spavanje bez svjesnog razmišljanja — san koji samo Kristov dolazak može prekinuti. Zapravo, Biblija smrt naziva snom barem 53 puta. I premda se u Bibliji duša spominje oko 1600 puta, nijedanput se ne kaže da je ona besmrtna. Besmrtnost je osobina koju ima samo Bog (1. Timoteju 6,16). Mi čeznemo za besmrtnošću (Rimljanima 2,6.7). Besmrtnost ćemo primiti tek prigodom drugog Kristovog dolaska (1. Korinćanima 15,51).
Isus je uvijek govorio o smrti kao o privremenom snu do uskrsnuća. Što se događa prigodom smrti? Biblija naučava da “živi barem znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa…” (Propovjednik 9,5). Bog je prigodom stvaranja udahnuo dah života u ljudska bića (Postanak 2,7), što nas je učinilo živima. Kad čovjek umre, duh (životodavna sila od Boga) se vraća Bogu (Propovjednik 12,7; Job 27,3). To nije nešto svjesno. To nije nešto što je u stanju razmišljati ili osjećati. Prigodom umiranja “propadnu sve ljudske pomisli” (Psalam 146,4). Oni koji umru, ne hvale Boga (Psalam 115,17). Smrt je san koji izgleda kao tren do onog slavnog jutra uskrsnuća (1. Solunjanima 4,16.17).
Tako možemo potpuno isključiti mogućnost da ljude koji su blizu smrti Bog uzima na Nebo i da On na neki tajanstveni način odvlači dušu koja je napustila tijelo u njezin dom u raju.
Neprijateljev plan
Postavimo sada nekoliko ozbiljnih pitanja. Tko bi načinio plan da proširi zamisao suprotnu biblijskom nauku o smrti, kao što je zamisao da svi koji umiru bivaju nagrađeni radosnim zanosom u vječnosti, bez obzira na to što su činili na Zemlji? Kako ljudi — koji se nikad nisu pokajali, a zlostavljali su djecu, ubijali, zarađivali na pornografiji, bili vođe bandi — mogu biti primljeni u nazočnost Bića svjetlosti?
Nije li cijela ta zamisao o iskustvu bliske smrti možda neprijateljeva urota da lukavo nametne uvjerenje kako nije važno kakav život vodimo? To je u izravnoj suprotnosti s Pismom koje kaže: “I kao što je ljudima određeno samo jedanput umrijeti — potom dolazi sud…” (Hebrejima 9,27)
Jeste li zapazili: “Potom dolazi sud”?
Prvo dolazi smrt, a zatim sud. Je li moguće da su u tim “iskustvima bliske smrti” zapravo na djelu okultne sile? U njima ni da se spomene obraćenje, ne kaže se ništa o Spasitelju, ništa o spasenju, križu ili otkupljenju.
Iskustva bliske smrti slikaju budućnost suprotnu jasnom nauku Biblije koja izričito govori da nema spasenja bez Isusa Krista.
Kakav bi to bio Bog koji bi greškom počeo uznositi dušu bolesne Grace na Nebo, a da onda, kad ju je bolničko osoblje uspjelo reanimirati, kaže: “Oh, pogriješio sam, bolje da ovu dušu odmah vratim u njezino tijelo.” Bog nema problema s vremenom. On točno zna kad ćemo umrijeti.
Biblija isključuje mogućnost da duša putuje. Ona nam daje nešto mnogo bolje. Pokazuje nam vrlo iscrpnu sliku života nakon smrti. Iskustva bliske smrti u pravilu izgledaju kao magloviti san, a Biblija nam daje vjerodostojan prikaz onoga što će doći. Ona je više nego prozor; to je točan opis onoga što se vidi kroz prozor. A neki krajobrazi Neba mogli bi vas iznenaditi. Oni su sasvim drukčiji od onoga što nagoviještaju iskustva bliske smrti.
Vizija iskustva bliske smrti
Da bismo uvidjeli suprotnost između biblijske nade i ljudskog zamišljanja, krenimo na tipično putovanje u iskustvu bliske smrti i shvatimo kamo ono vodi. Mnogi, kao prvo, spominju osjećaj napuštanja tijela i lebdjenja iznad mjesta događaja. Drugim riječima, postaju duh koji je napustio tijelo.
Ne znam koliko biste vi voljeli postojati kao duh bez tijela, ali meni ta misao nikad nije bila privlačna. Biste li voljeli vječnost provoditi kao duh lelujajući Nebom i lebdeći na oblacima?
S mojega stajališta, ako nemate tijelo, vi ste onda samo neka misao u prostoru, vi zapravo i ne postojite. Lišeni ste onoga što je Bog planirao da imate.
Stvarna tijela
Biblija nas prikazuje u potpuno drukčijem svjetlu. Ona kaže da ćemo nakon uskrsnuća imati stvarna tijela.
Pogledajmo odlomak koji opširno govori o tome. 1. Korinćanima 15 poznato je poglavlje o uskrsnuću. U 37. retku Pavao opisuje smrt i uskrsnuće kao različite vrste sjemena posijanog u zemlju koje raste poput različitih vrsta žitarica, kao različite vrste “tijela”.
On kaže da ljudi imaju jednu vrstu tijela, a ribe i ptice drukčiju vrstu tijela. On kaže da postoje zemaljska tijela i nebeska tijela. On ukazuje da je nebesko tijelo slavnije nego ovo koje imamo na Zemlji, ali je vrlo, vrlo stvarno.
Pavao nastavlja ovim riječima: “Tako je i s uskrsnućem mrtvih: sije se u raspadljivosti, uskršava u neraspadljivosti.” (1. Korinćanima 15,42)
Zapazite da Biblija ističe da je tijelo stvarno. Spominjući Isusovo uskrsnuće, apostol Pavao nam jasno kaže da će naša smrtna tijela biti promijenjena u tijelo slično Njegovom (vidi Filipljanima 3,21). Kristovo slavno tijelo svakako je bilo stvarno. Učenici su Ga prepoznali. On je hodao, razgovarao i jeo s njima.
Biblija ne govori da nakon života bestjelesni duhovi lebde unaokolo. Ona nam prikazuje svijet stvarnih ljudi sa stvarnim tijelima, jačim, ljepšim i slavnijim nego što ih imamo sada. To nije samo san, to je stvarnost.
Vratimo se sada drugom dijelu tipičnog putovanja u iskustvu bliske smrti. Mnogi izvješćuju o putovanju kroz dug, mračan ili oblačan tunel. Rijetko ima jasnih prizora na tome putu; čovjek jedva da ima osjećaj za mjesto, to je putovanje kroz prazan prostor.
Neka žena, koja se jednog dana srušila na pločniku i umalo umrla, ovako opisuje svoje osjećaje: “Našla sam se okružena gustom, toplom, maglovitom, sivom tvari. U magli sam vidjela pojedinačne iskre svjetla koje se na mahove probijalo i u neprobojnu tamu.”
Bez obzira što ovaj magloviti tunel značio, smatram da Biblija nudi mnogo bolju sliku onoga što dolazi nakon života, sliku koja je potpuno jasna. Što vidimo u biblijskoj objavi onoga što dolazi nakon života?
Nebo je stvarno mjesto
Evo što apostol Ivan kaže u Otkrivenju: “I opazih kako Sveti grad — novi Jeruzalem — silazi od Boga s neba, opremljen poput zaručnice koja je nakićena za svoga muža.” (Otkrivenje 21,2)
Što je ovaj Isusov učenik vidio s druge strane smrti? Mnogo više nego tunel. Vidio je cijeli grad kako silazi s Neba, blistav i sjajan kao zaručnica ukrašena za vjenčanje. Taj grad je tako divan da Ivan, pokušavajući ga opisati, jednostavno uzvikuje da su njegove ulice od čistoga zlata, njegova vrata biseri, a Božja slava tako blistava da noći niti nema.
Biblija nam pruža mnogo više od putovanja kroz maglu. Ona nam nudi dom. Ja doista volim obećanje koje je Isus dao učenicima kratko vrijeme prije svog raspeća: “U kući Oca moga ima mnogo stanova. … Idem da vam pripravim mjesto!” (Ivan 14,2)
Isus nam pripravlja mjesto. Stvarni ljudi u stvarnim tijelima uživat će na stvarnom mjestu, u stvarnom domu na Nebu. Počinjete li uviđati razliku između ljudskih snova i prave stvarnosti?
Pogledajmo završnu fazu većine iskustava bliske smrti.
Dok osjećaju kako prolaze kroz dugi tunel od oblaka, ljudi s druge strane ugledaju svjetlo. To se svjetlo sve više i više približava, a katkad ih dosta dramatično obavije.
Jedan ranjeni vojnik u Vijetnamu iznenada je ugledao golemo sjajno svjetlo koje je ispunjavalo prostoriju ambulante u kojoj ga je zdravstveno osoblje pokušavalo reanimirati.
Jedna žena iz Kansasa ovako izvještava: “Ispod mene je iznenada došlo do eksplozije i daleko, na samom rubu moga vidokruga, bilo je to svjetlo… Sunce nije toliko sjajno… ono je ispunilo sve, a ja sam bila usred njega”.
Ovakva iskustva mogu biti vrlo značajna za osobe koje su ih doživjele. Ona nam čak mogu pružiti osjećaj Božje ljubavi. Ali Biblija nudi nešto uzvišenije od ovoga.
Kad u Bibliji promatramo život nakon smrti, mi vidimo mnogo više od zasljepljujućeg svjetla; mi vidimo lice — slavno lice Isusa Krista. To je to veliko ushićenje, osjećaj željnoga iščekivanja koje ispunjava Novi zavjet. To je ta velika nada koja je oživljavala prve učenike — susret licem u lice sa živim Kristom.
Nijedno pero nije zapisalo uzbudljivije riječi od onih koje je zabilježio Ivan u Otkrivenju opisujući spašene koji će doći pred Božje prijestolje na Nebu: “I gledat će njegovo lice…” (Otkrivenje 22,4) Gledat će Njegovo lice. To očekuje one koji su se u ovom životu sprijateljili sa Spasiteljem Isusom Kristom.
Pavao to tako rječito kaže u svom klasičnom poglavlju o Kristovoj ljubavi: “Sad vidimo u ogledalu, nejasno, a onda ćemo licem u lice.” (1. Korinćanima 13,12) To je velika nada koju možemo imati u ovom životu, nešto što možemo željno iščekivati. To je više nego gledanje kroz zamagljeni prozor, više nego san. To je stvarnost — susret licem u lice s Isusom Kristom.
Iskustva bliske smrti mogu nam dati nepouzdanu sliku o budućem životu. Ali zapamtimo — Biblija ne samo da nagovještava nekakvo putovanje, ona nam pokazuje cijelu sliku. Ona ne nagovještava neku polusmrt nakon smrti; ona objavljuje da nakon smrti dolazi život u svemu svom izobilju. Postojanje, ne samo kao bestjelesni duh, već život u pravom tijelu. Ne samo tunel od oblaka, već Spasitelj pun ljubavi koga ćemo voljeti i s Njim uživati zauvijek.
Stvarna nada
Je li novozavjetna nada bitna? Ja mislim da je ona najbitnija na svijetu.
To mi je postalo sasvim jasno za vrijeme mojega nedavnog putovanja u Rusiju zbog predavanja na Olimpijskom stadionu u Moskvi. Tamo sam sreo stariju ženu, koju ću nazvati Tanja, koja mi je pričala o svojoj obitelji. Prije mnogo godina njezini su roditelji emigrirali u Kinu i obogatili se trgujući čajem. Nakon nekog vremena odlučili su se vratiti u Rusiju i početi posao s čajem u Kazahstanu.
Upravo kad je posao počeo cvjetati, Staljin je započeo svoje čistke nad elitom i bogatima. Kad je Tanji bilo sedamnaest godina, njezinog je oca tajna policija izvela iz kuće i usmrtila hicem u glavu. Kasnije, tijekom Drugog svjetskog rata, ubijeni su joj brat, sestra i muž. U roku od dvije godine izgubila je sve koji su joj bili bliski.
Tanja se borila s depresijom. Polazila je englesku školu i naučila tečno govoriti engleski jezik. Pred kraj rata Rusima su bili potrebni prevoditelji za vojsku i tako je ona postala prevoditeljica jednom američkom generalu.
Tanja potječe iz ortodoksne židovske obitelji, ali slabo se zanimala za religiju zbog svih strahota rata. Tijekom godina, dajući sve od sebe, napredovala je u obrazovanju i bila sve zapaženija u diplomatskim krugovima. Ipak, uvijek je imala osjećaj da u njezinom životu nešto nedostaje. Nikad se nije mogla pomiriti sa svim stradanjem koje je njezina obitelj podnijela niti je mogla prihvatiti strašnu misao o konačnosti njihove okrutne smrti.
Jednog dana netko je Tanji na ulici uručio pozivnicu na kršćanska evanđeoska predavanja. Dolazila je na ta predavanja i tamo prihvatila Krista kao svojega Spasitelja. Našla je novi mir i smisao svojega života.
Tanja je bila mnogo sretnija kad je postala vjernica, ali još uvijek je postojalo nešto što nije mogla potpuno shvatiti. Zašto bi Bog pun ljubavi dopustio toliko patnje? Što se zapravo događa kad čovjek umre? Izgledalo joj je kao da se neki dijelovi mozaika ne slažu.
Jednog dana prolazila je mimo Olimpijskog stadiona u Moskvi i ugledala veliki plakat koji je objavljivao: “Biblijski put u novi život.” Uzela je brošuru. Pošto ju je pročitala, odlučila je doći na predavanja i vidjeti o čemu je riječ.
Tanja je dolazila iz večeri u večer, uključujući i onu kad sam govorio o skorom Kristovom dolasku. Nakon predavanja prišla mi je i rekla: “Pastore, večeras sam bila duboko ganuta.” A onda mi je počela pokazivati stare fotografije svoje obitelji i pričala mi je kako su tragično stradali.
Njezino je lice zablistalo kad je uzviknula: “Sad se mogu nadati da ću ih ponovno vidjeti!” Više nije bila žalosna.
Tanja nije očekivala neko bestjelesno iskustvo. Nije očekivala putovanje kroz tunel od oblaka ni obrise nekog blistavog, neodređenog obličja od svjetla. Ona je očekivala sastanak licem u lice, na nekom stvarnom mjestu, s potpuno stvarnim ljudima.
Ona je isto tako očekivala onaj poseban dan kad će Isus Krist doći i odagnati oblake, trenutak kad će Isus Krist još jednom promijeniti povijest i odvesti svoje sljedbenike natrag sa sobom, na Nebo, na mjesto koje je pripremio za njih.
Tanja je počela iščekivati taj najveći sastanak. I ona je bila među sedam stotina osoba koje su, jednog nezaboravnog dana u Moskvi, predale svoj život Kristu krštenjem.
Zar ne želite i vi dobiti takvo osvjedočenje u svojem životu? Zar ne želite očekivati takav susret licem u lice sa svojom obitelji, osobama koje volite, prijateljima i Isusom Kristom? Zar ne želite uroniti u puninu ljubavi koju Spasitelj ima prema vama?
Bog priprema za vas više od maglovitog putovanja kroz mistični tunel koji vodi k biću od svjetla u nekakvoj izmaglici. On ima Nebo, vječnost, stvarni grad, stvarni svijet, stvarno tijelo, stvarnog Spasitelja. On želi da tamo budete s Njim za svu vječnost.
Mark A. Finley