“Vodio sam ih užadima dobrote i konopcima ljubavi. Skinuo sam s njih jaram i uzde, sagnuo sam se da ih nahranim.” (Hošea 11,4 — Suvremeni hrvatski prijevod)
Pastir na Istoku ne tjera svoje ovce. On se ne oslanja na silu ili strah, već ih zove idući ispred njih. Tako čini i SpasiteljPastir sa svojim ovcama. … Preko proroka Isus objavljuje: “Ljubavlju vječnom ljubim te, zato ti sačuvah milost.” On nikoga ne primorava da ide za Njim. …
Strah od kazne ili ljubav prema vječnoj nagradi nije ono što navodi Kristove učenike da Ga slijede. Oni promatraju Spasiteljevu neusporedivu ljubav, otkrivenu kroz Njegov boravak na Zemlji, od jasala u Betlehemu do križa na Golgoti, a Njegova pojava privlači, omekšava i pokorava dušu. Ljubav se budi u srcu onih koji promatraju. Oni čuju Njegov glas i slijede Ga. …
Put u Nebo osvećen je Spasiteljevim stopama. Staza može biti strma i neravna, ali Isus je već njome prošao i Njegova su stopala ugazila oštro trnje da bi učinio naš put lakšim. Svaki teret koji smo pozvani ponijeti i On je sâm nosio.
Premda se uznio na Nebo u Božju nazočnost dijeleći prijestolje svemira, Isus nije ništa izgubio od svoje suosjećajne naravi. Danas je isto nježno, suosjećajno srce otvoreno za sve patnje čovječanstva. Ruka koja je bila probodena, danas je ispružena da mnogo obilnije blagoslovi Njegov narod koji je na svijetu. … Spasitelj bi prošao kroz samrtne muke na Golgoti da bi samo jedan čovjek mogao biti spašen za Njegovo kraljevstvo. On nikada neće napustiti čovjeka za koga je umro. Ako Ga Njegovi sljedbenici ne odluče napustiti, On će ih čvrsto držati. (Isusov život, str. 395,396)