Bog ga je uzeo

23. 01. 2017.

“Henok je hodio s Bogom, potom iščeznu; Bog ga uze.” (Postanak 5,24)
“Henok je, kako čitamo, hodio s Bogom tri stotine godina. To je bilo dugačko razdoblje. … Njegovao je zajednicu s Bogom zato što mu je bila draga … volio je biti u Božjoj blizini.” (Manuscript 16, 1887.) “Henok je imao poseban karakter i mnogi smatraju da je njegov život daleko iznad onoga što obični smrtnik može postići. Međutim, Henokov život i karakter … predstavlja život i karakter svih koji će biti uzeti na Nebo prigodom Kristovog dolaska. Njegov život je bio onakav kakav može biti život svakog pojedinca ako njeguje blisku zajednicu s Bogom. Mi moramo imati na umu da je Henok bio izložen tako nesvetim utjecajima da je Bog pustio vode potopa da unište stanovnike svijeta zbog njihove pokvarenosti.” (The Signs of the Times, 30. listopada 1879.) “Živimo u zlom vremenu. Oko nas se gomilaju opasnosti posljednjih dana. Kako se bezakonje umnožava, ohladnjuje ljubav mnogih. … Pred nama je Henokov primjer. Živio je u pokvarenom vremenu, okružen moralnom izopačenošću; pa ipak je težio za pobožnošću i čistoćom. Govorio je o nebeskim stvarima. Odgajao je svoj um u tom smjeru, nosio je pečat božanskog duha. Lice mu je bilo obasjano svjetlom koje je sjalo s Isusovog lica. Henok je imao kušnje kao i mi. Ljudi oko njega nisu bili naklonjeniji pravdi od ljudi iz našeg okruženja. Zrak koji je udisao bio je zaražen grijehom i pokvarenošću, kao i danas. Ipak, on je živio svetim životom. Nije bio okaljan sveopćim grijesima vremena u kojem je živio. Tako i mi možemo ostati čisti i neokaljani. On je predstavljao svete koji žive u opasnostima i pokvarenosti posljednjih dana. Bio je uzet na Nebo zbog svoje vjerne poslušnosti. Isto će tako biti uzet i vjerni ostatak i prenesen iz grešnog i pokvarenog svijeta da uživa u čistim nebeskim radostima.” (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 2, str. 121,122) “Naš je sadašnja zadaća da iziđemo iz svijeta, da se odvojimo od njega. Jedino na taj način možemo hoditi s Bogom kao Henok.” (Testimonies for the Church, sv. 5, str. 535)