“U ono će vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji štiti sinove tvog naroda. Bit će to vrijeme tjeskobe.” (Daniel
12,1)
Kada dođe to vrijeme nevolje, svačija je sudbina odlučena; više nema kušnje, više nema milosrđa za nepokajane. Bog je svoj narod zapečatio svojim pečatom. Ovaj mali ostatak, nesposoban da se obrani u smrtonosnom sukobu sa zemaljskim silama koje predvodi vojska Zmaja, učinio je Boga svojom obranom. Najviše zemaljsko tijelo izdalo je proglas da se trebaju pokloniti Zvijeri i primiti njezin žig pod prijetnjom progonstva i smrti. Neka Bog sada pomogne svojem narodu, jer što on može učiniti u takvom zastrašujućem sukobu bez Njegove pomoći!
Hrabrost, ustrajnost i savršeno povjerenje u Božju spasonosnu silu ne dolaze trenutačno. Ove nebeske vrline godinama se stječu iskustvom. Životom svetog nastojanja i čvrstim pristajanjem uz ono što je pravo, Božja djeca zapečaćuju svoju sudbinu. Izložena bezbrojnim kušnjama, ona znaju da se moraju čvrsto oduprijeti ili će biti svladana. Osjećaju da moraju obaviti velik posao i da svakog trenutka mogu biti pozvana da odlože svoju bojnu opremu; i ako završe svoj život s nedovršenim poslom, bit će to vječni gubitak. Oni su željno prihvatili svjetlo s Neba, kao što su to učinili prvi učenici s Isusovih usana. Kad su ovi prvi kršćani bili prognani u planine i pustinje, kad su ostavljeni u tamnicama da umru od gladi, hladnoće i mučenja, kada je mučenička smrt izgledala jedini izlaz iz njihove nevolje, oni su se radovali što su se udostojali stradati za Krista koji se dao razapeti za njih. Njihov dostojan primjer bit će utjeha i ohrabrenje Božjem narodu u vrijeme nevolje kakve nikada nije bilo.
Neće svi koji svetkuju subotu biti zapečaćeni. Mnogi među onima koji uče druge istini neće primiti Božji pečat na svoje čelo. Imali su svjetlo istine, poznavali su Gospodarovu volju, razumjeli su svaku točku istine, ali nisu imali odgovarajuća djela. Oni koji su bili toliko upoznati s proročanstvima i blagom božanske mudrosti, trebali su djelovati u vjeri. Trebali su zapovijedati svojem domaćinstvu nakon sebe kako bi putem dobro sređene obitelji mogli svijetu pokazati utjecaj istine na ljudsko srce.
U ovom životu moramo se suočiti sa žestokim nevoljama i podnositi velike žrtve, ali nagrada je Kristov mir. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 5, str. 183,184)