“Vjerom doznajemo da je svijet stvoren Božjom riječju, tako da je vidljivo proizvedeno od nevidljivoga.” (Hebrejima 11,3)
Sav tjelesni svijet nosi svjedočanstvo o djelovanju živog Boga. Priroda je naš udžbenik koji nam je dao Bog, Stvoritelj svega. Ono što se nalazi u prirodi ne smije se nazivati Bogom. Sve je to izraz Božjeg karaktera, ali ništa od toga nije Bog. Preko Njegovog stvorenja mi možemo razumjeti Boga, Njegovu ljubav, silu i slavu, ali postoji velika opasnost da se ljudi klanjaju prirodi kao Bogu.
Svojim umjetničkim sposobnostima ljudska bića stvaraju vrlo lijepa djela prelijepe izrade, otkrivajući predmete koji gode oku i te stvari nam daju nekakvu predodžbu o njihovom autoru, ali stvorene stvari nisu čovjek. Ne treba uzdizati djelo, već čovjeka koji je osmislio i stvorio predmete kojima se divimo. Tako je i s prirodom. Gospodnja sila neprestano se otkriva kao sila koja stvara čuda da bi ljudska obitelj mogla vidjeti beskrajnost iznad i iza načinjenog, da može spoznati da je Onaj koji je oblikovao biće kao što je čovjek, također stvorio sve ljepote prirode.
U našem svijetu danas postoje mnoge tvrdnje u vezi s tim da Stvoritelj nije Osoba. Bog je Biće i čovjek je načinjen na Njegovu sliku. Budući da je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku, to je obličje imalo savršenu građu i mjere, ali potpuno lišeno života. Tada je samopostojeći Bog udahnuo dah života u to stvorenje i čovjek je postao živo, razumno biće koje diše. Svi dijelovi ljudskog stroja stavljeni su u pogon. Srce, arterije, vene, jezik, ruke, stopala, razum, osjetila, sve je stavljeno pod fizički zakon. Tada je čovjek postao živa duša.
Po Isusu Kristu, Bog — ne miris, ne nešto neopipljivo, već Bog — stvorio je čovjeka i obdario ga razumom i snagom. … Gospodin je živi Bog. Živi Spasitelj došao je na naš svijet da učini ništavnim Sotonina varljiva izvrtanja i zmijolike krivine. (Manuscript 117, 21. rujna 1898., “Utjelovljeni Bog”)