“Naprotiv, što je ludo u očima svijeta, izabra Bog da posrami mudre; što je slabo u očima svijeta, izabra Bog da posrami jake.” (1. Korinćanima 1,27)
Oni koje Bog bira kao svoje radnike, prema ocjeni ovoga svijeta nisu uvijek talentirani. Katkad On bira neškolovane ljude. Ti radnici trebaju obaviti posebno djelo. Oni imaju pristup ljudima do kojih nitko drugi ne može doprijeti. Oni koji rade na tako tih način dobit će istu pohvalu kao i oni koji, gledano izvana, vrše mnogo veći utjecaj. Svaki radnik biva nagrađen u skladu s duhom koji ga potiče na rad.
Takvi radnici otvaraju svoje srce da bi primili istinu i postaju mudri u Kristu i zahvaljujući Njemu. Njihov je život okružen ozračjem pobožnosti i oni ga šire oko sebe. Pomno odmjeravaju svoje riječi prije nego što ih izgovore. Njihova su djela učinjena po ugledu na djela njihovog Vođe. Zalažu se za dobrobit svojih bližnjih. Donose olakšanje i sreću žalosnima i potištenima. Osjećaju potrebu da stalno uče od Krista, kako bi mogli raditi u skladu s Božjom voljom. Proučavaju kako na najbolji način oponašati nošenje križa i samoodricanje svojeg Spasitelja. Oni su Božji svjedoci koji slijede Njegov primjer suosjećajne ljubavi, pripisujući svu slavu Onome koga ljube i kome služe.
Dok sežu k višim stupnjevima savršenstva, neprestano uče od Velikog Učitelja, a ipak sve vrijeme osjećaju svoju slabost i nedostojnost. Snažno, iskreno divljenje koje osjećaju prema ljepoti Kristovog karaktera vuče ih naviše. Oni pokazuju na djelu Njegove vrline jer su se potpuno sjedinili s Njegovim životom. Uvijek teže onome što je bolje i uzvišenije i služe na blagoslov svijetu i na čast svojem Otkupitelju. Krist o njima kaže: “Blago krotkima, jer će baštiniti zemlju.” (Matej 5,5)
Takve radnike treba ohrabriti. Oni rade ne da bi vidjeli ljudi, već da bi se Bog proslavio — i njihovo će djelo izdržati Njegovu provjeru. Gospodin udružuje te radnike s onima koji imaju istaknutije sposobnosti da bi popunili praznine koje ovi ostavljaju. Njemu je milo kad su oni priznati i cijenjeni, jer su i oni karike u Njegovom lancu službe. Božja je želja da svako ljudsko oruđe koje radi za Njega bude priznato, koliko god bio neznatan posao koji obavlja. …
Kad se spašeni okupe u svojem novom domu u nebeskim dvorovima, ta vrsta radnika stajat će najbliže Božjem Sinu. Oni će svijetliti u Gospodnjim odajama, počašćeni od Njega jer su smatrali čašću da služe onima za koje je Krist dao svoj život. (Manuscript 5, 21. lipnja 1902. — “Potreba za buđenjem”)