„On siječe svaku mladicu na meni koja ne rađa roda, a pročišćava svaku koja rađa rod, da rodi više roda.“ (Ivan 15,2)
U mislima onih koji ozbiljno nastoje ići stopama samopožrtvovnog, nesebičnog Otkupitelja, odražavat će se Kristov um. Iz njihovog svakidašnjeg života i karaktera zračit će Kristova čistoća i ljubav, dok će krotkost i istina upravljati njihovim životom. Svaka se rodna loza orezuje da bi mogla donijeti više ploda. Rodne loze mogu imati čak previše lišća te izgledati ono što u biti nisu. Kristovi sljedbenici mogu učiniti neko djelo za Učitelja, a da ipak ne čine ni pola onoga što bi mogli. On ih onda orezuje budući da se u njihovom životu kao zaperci pojavljuju svjetovnost, prepuštanje užicima i oholost. Vinogradari uklanjaju višak vitica loze … kako bi donijela više roda. Ovi ometajući uzroci moraju biti uklonjeni i preobilje zelenila odsječeno da bi se dobio prostor za ozdravljujuće zrake Sunca Pravednosti. …
Mnogi pogrešno shvaćaju svrhu zbog koje su stvoreni. Cilj je bio da budu na blagoslov čovječanstvu i da proslave Boga, a ne da uživaju i proslavljaju sebe. Bog stalno orezuje svoj narod odsijecajući bujne, umnožene loze, da bi mogle donositi plod na slavu Njemu, a ne samo proizvoditi lišće. Bog nas orezuje pomoću žalosti razočaranja i nevolja da bi mladice snažnih, izopačenih karakternih crta oslabjele, a bolje crte imale priliku za razvoj. Moramo se odreći idola, naša savjest mora postati osjetljiva, misli srca duhovne, a čitav karakter mora postati skladan. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 4, str. 324,325)
Prebivajući u Kristu, dobivamo Njegovu blagost, Njegov miris, Njegovo svjetlo. … On svijetli u našem srcu. Njegovo svjetlo u našem srcu blista s našeg lica. Gledajući Kristovu ljepotu i slavu, mi se i sami mijenjamo u to isto obličje. (Manuscript 85, 1901.)