“Dostojan si, naš Gospodine i naš Bože, da primiš slavu, čast i moć, jer ti si stvorio sve: sve tvojoj volji duguje postojanje i stvaranje.” (Otkrivenje 4,11)
Srce je mjesto u kojem istina treba započeti svoje djelovanje. Istina treba biti sila u životu i karakteru. Ako se primi i njeguje u srcu, ona će djelovati kao kvasac, kao životodavno načelo koje mijenja čitavo biće.
Istina ima silu kojom udahnjuje duh i život u Kristove riječi. Ako se njeguje i poštuje, ona će navesti čovjeka da se odvrati od svojih zlih putova. Istina i zabluda ne mogu prebivati u istom srcu. “Tko nije sa mnom, taj je protiv mene; tko sa mnom ne sabire, taj prosipa.” (Matej 12,30)
Mudrost, razum, sila — ništa od toga nije Bog. Ali Bog je Začetnik sve mudrosti, sve milosti, sve sile. Bog je Luciferu dao silu i mudrost, pa ipak njegov um sam po sebi nije bio Bog. Mi trebamo spoznati Boga onakvog kakav se otkrio preko svojih veličanstvenih djela. Tko može tajne Božje dokučiti (vidi Job 11,7)? To nije naš posao. … Božji karakter izražen je u Deset zapovijedi. Poznavati Boga onakvog kakav jest — to znači spoznati svu dobrotu, istinu i pravednost. Mi moramo biti poslušni svakom izrazu Njegovog karaktera koji je otkriven u Njegovom zakonu.
Bog zahtijeva poslušnost ne da bi pokazao svoju vlast, već da bismo mi mogli postati jedno s Njim po karakteru. U Bogu ćemo pronaći osobine koje su potrebne za oblikovanje karaktera po ugledu na Njegov. Mi trebamo oblikovati karakter koji će biti u skladu s Božjim. Tako će svaka sposobnost naše naravi biti produhovljena.
Nikakvim izborom riječi ne možemo stvoriti ispravnu predodžbu o Božjoj slavi i veličanstvu. To je nemoguće izraziti. Ali možemo uživati u razmišljanju o Bogu i u osjećaju Njegove prisutnosti. Možemo saznati o Njemu sve što ljudska bića mogu razumjeti (vidi Ivan 16,12). Možemo razgovarati s Njim u molitvi.
Povremeno, kad se u potpunosti pokaže naša vjera u Njega, mi razgovaramo s Njim i vjerom upiremo pogled u Nevidljivoga. Vjera Ga otkriva i mi sagledavamo sve što smo u stanju podnijeti. Kad se u trenucima nevolje i neizvjesnosti u potpunosti oslonimo na Njega, obuzima nas živi osjećaj Njegove poticajne, sveprožimajuće prisutnosti i sile. Tada uviđamo da je Gospodin naša sila i naš dio dovijeka (vidi Psalam 46,2; 73,26). Mi možemo biti jedno s Kristom u Bogu. Ali nikad nemojmo ulaziti u Božju bît. Nikad, nikad nemojmo načiniti nijedan korak s namjerom da Boga stavimo u isti položaj s djelima Njegovog stvaranja. (Manuscript 126, 29. studenoga 1905. — “Upozorenje protiv prisutnih opasnosti”)