Bog štiti svoj narod

“Ali ne dopusti nikom da ih tlači, kažnjavaše zbog njih kraljeve: ‘Ne dirajte u moje pomazanike, ne nanosite zla mojim prorocima!’” (Psalam 105,14.15)
“Bog disciplinira svoje sluge pokusnim kušnjama. On vidi da neki imaju sposobnosti koje se mogu upotrijebiti za napredak Njegovog djela i kuša ove osobe. On ih u svojoj providnosti dovodi u položaj u kojem kuša njihov karakter i otkriva nedostatke i slabosti koji su skriveni od našeg znanja. Pruža im mogućnost da isprave ove nedostatke i pripreme se za službu Njemu. Pokazuje im njihove vlastite slabosti i uči ih da se oslone na Njega jer je On jedina njihova pomoć i čuvar. Tako On postiže svoj cilj. Oni su obrazovani, poučeni, disciplinirani i pripremljeni za ispunjenje velikog cilja zbog kojeg su i dobili te sposobnosti. … Tijekom boravka u Egiptu Abraham je pružio dokaz da on nije slobodan od ljudskih slabosti i nesavršenstva. Prikrivajući činjenicu da je Sara njegova žena, iznevjerio je božansko povjerenje i pokazao nedostatak uzvišene vjere i hrabrosti što ih je svojim životnim primjerom tako često i plemenito pokazivao. … Smatrao je da nije kriv za laž ako Saru predstavi kao svoju sestru jer je ona bila kći njegovog oca, ali ne i njegove majke. Međutim, prikrivanje je stvarnog stanja bilo prijevara. Bog ne može odobriti odstupanje od strogog poštenja. Sara se našla u velikoj opasnosti zbog Abrahamovog nedostatka vjere. Kad je saznao za njezinu ljepotu, egipatski ju je kralj doveo u svoju palaču namjeravajući je uzeti za ženu. Ali je Gospodin u svojoj velikoj milosti zaštitio Saru poslavši kaznu na kraljeve ukućane. … Upozorenje koje je dobio faraon pokazalo se kao zaštita u njegovim kasnijim odnosima s neznabošcima, jer se ta stvar nije mogla držati tajnom. Tako se vidjelo da će Bog kojega je Abraham štovao, zaštititi svojeg slugu te da će zlo koje mu se nanese biti osvećeno. Opasno je nanijeti zlo djetetu nebeskog Kralja.” (Patrijarsi i proroci, str. 100,101)