“Subote moje morate održavati, jer subota je znak između mene i vas od naraštaja do naraštaja, da budete svjesni da vas ja, Jahve, posvećujem.” (Izlazak 31,13)
Gospodin se obraća onima koji odvraćaju nogu od subote (da ne čine što je njima drago u Božji sveti dan). To je subota o kojoj je riječ u trideset prvom poglavlju Izlaska, koju Bog proglašava kao znak između Njega i Njegovog naroda. Svetkovanjem tog dana mi pokazujemo svijetu da Boga priznajemo kao Onoga koji je za šest dana stvorio svijet, a sedmog je dana počinuo. Poruku koja nam je dana trebamo nositi odlučno i neumorno kako vrijeme ne bi prošlo, a ljudi ostali neopomenuti.
Srce mi se kida kad vidim koliko toga je ostalo neurađeno. Božji poslanici trebaju održavati živu vezu s Njim. Oni trebaju proširiti svoje granice i pojačati napore. Njihov život treba biti očišćen, posvećen i spreman za veliki dan koji će uskoro doći na ovaj svijet. Kad budu prožeti Učiteljevim Duhom, svuda oko sebe vidjet će duše … koje umiru u grijehu i uložit će svaki napor da spase one koji su blizu — čak i u njihovom domu — kao i one koji su daleko. Ozbiljan, posvećen trud za one koji su izvan stada ne ostavlja vremena za kriticizam ili preispitivanje.
Ne smije biti nikakvog kompromisa sa sebičnošću, jer sebičnost vodi u idolatriju. Umovi koji su u tami neznanja u pogledu istine iz Božje riječi moraju se prosvijetliti. Prestupanjem četvrte zapovijedi napravljena je pukotina u Božjem zakonu. Zapovijed o suboti treba zauzeti mjesto koje joj pripada u okviru Božjeg zakona, i biti predstavljena svijetu od strane onih koji vide i razumiju njezinu važnost. Oni koji budu radili jednodušno, koji vjerno odigraju svoju ulogu u podizanju temelja za mnoge naraštaje ulažući strpljive, ustrajne napore, prozvat će se popravljačima pukotina i obnoviteljima cesta do naselja (vidi Izaija 58,12).
Nema izgovora za one koji posjeduju svjetlo sadašnje istine, a ipak ne prenose to svjetlo drugima. Bog traži radnike. Mi trebamo obaviti veliki posao surađujući s Njim kao Njegove ruke i Njegov glas. Sotona baca svoju paklenu sjenku na put svake duše pokušavajući pomračiti presudnu istinu za ove posljednje dane. Mi trebamo razglasiti poruku upozorenja grešnom rodu. Trebamo predstaviti ljudima obvezujuće zahtjeve Božjeg zakona da se, kada Krist dođe, ne bismo našli kao nevjerni, na strani Otpadnika. Sada moramo pripremati put za Gospodina. U pustinji moramo poravnati put za dolazak našeg Boga (vidi Izaija 40,3). (Manuscript 22, 3. ožujka 1901. — Odlomak iz dnevnika)