Bog u ljudskom tijelu

“I Riječ tijelom postala i nastanila se među nama. I mi smo promatrali slavu njegovu, slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca — pun milosti i istine.” (Ivan 1,14)
Dok proučavamo dubok problem, usredotočimo se na najčudesniju pojavu koja se ikad dogodila na Zemlji i na Nebu — utjelovljenje Božjega Sina. (S.D.A. Bible Commentary, sv. 7, str. 904) Samo je Krist mogao predstavljati Božanstvo. … Sâm Bog mora se predstaviti čovječanstvu. Da bi se ovo dogodilo, naš Spasitelj ogrnuo je svoju božansku narav ljudskom. On je uzeo ljudsku narav jer Ga je samo na taj način čovječanstvo moglo shvatiti. Samo je ljudsko moglo doprijeti do ljudi. Živio je u skladu s Božjim karakterom u ljudskom tijelu koje je Bog pripremio za Njega. (Isto, str. 924) Da je Krist došao u svojem božanskom obličju, čovječanstvo ne bi moglo podnijeti Njegovu prisutnost. Kontrast bi bio previše bolan, slava neizdrživa. Čovječanstvo ne bi moglo podnijeti prisutnost jednog čistog, blistavog anđela od jačine njegove slave; stoga Krist nije uzeo narav anđela; došao je u obličju čovjeka. (Isto, sv. 5, str. 1131) Gledajući u Njega, mi vidimo nevidljivog Boga koji je ogrnuo svoju božansku narav ljudskom i tako potisnuo i ublažio svoju slavu, kako bi Ga naše oči mogle gledati a da naše duše ne nestanu pred Njegovim neublaženim veličanstvom. Mi vidimo Boga preko Krista, našeg Stvoritelja i Otkupitelja. Naša je prednost što možemo razmišljati o Kristu vjerom i vidjeti Ga kako stoji između čovječanstva i vječnog prijestolja. On je naš Zagovornik, prikazuje naše molitve i prinose kao duhovnu žrtvu Bogu. Isus je najveći bezgrešni posrednik i zahvaljujući Njegovim zaslugama, Bog i čovjek mogu biti povezani. Krist je ponio svoju ljudsku narav u vječnost. On stoji pred Bogom kao predstavnik naše vrste. Kada se mi odjenemo u svadbeno ruho Njegove pravednosti, postajemo jedno s Njim i On kaže: “One će me pratiti u bijelim haljinama, jer su dostojne.” (Otkrivenje 3,4) Njegovi sveti vidjet će Ga u svoj Njegovoj slavi, bez vela koji bi Ga skrivao. (Isto, sv. 7, str. 925)