“Jer ono nevidljivo njegovo, njegova vječna i sila i božanstvo, umom se razabire u djelima od stvaranja svijeta, tako da nemaju isprike.” (Rimljanima 1,20 — Varaždinska Biblija)
Ne vidim razlog da se mišljenja učenih i takozvanih velikih ljudi uzdižu i da im se ukazuje toliko povjerenje. Oni koji su povezani s vječnim Bogom, jedini na ispravan način koriste znanje i talente koje im je povjerio sveznajući Stvoritelj. Nijedan čovjek ne može se isticati znanjem i utjecajem ako nije povezan s Bogom koji posjeduje svu mudrost i silu.
Pravi dokaz o živom Bogu nije samo teorija, već osvjedočenje koje je Bog zapisao u našem srcu, što je rasvijetljeno i objašnjeno Njegovim riječima. To je živa sila u djelima Njegovog stvaranja, viđena posvećenim okom. Dragocjena vjera, nadahnuta od Boga, daje snagu i plemenitost karaktera. Prirodne snage uvećavaju se na osnovi svete poslušnosti. Svako filozofiranje o ljudskoj naravi koje ne priznaje Boga kao Onog koji je sve u svemu, dovodi samo do zbrke i sramote. Život vjerom u Božjeg Sina sastoji se iz niza pobjeda koje nisu uvijek sagledane i shvaćene od zainteresiranih strana, ali čiji rezultati sežu daleko u budućnost kada ćemo vidjeti i spoznavati kao što smo i sami poznati.
Najdublji umovi ovoga svijeta, kad nisu prosvijetljeni Božjom riječju, postaju zbunjeni i izgubljeni u pokušajima istraživanja znanosti i otkrivenja. Stvoritelj i Njegova djela nadilaze sposobnost razumijevanja smrtnih bića i budući da nisu u stanju objasniti Božje putove i djela na temelju prirodnih uzroka, ljudi zaključuju da biblijska povijest nije pouzdana. Mnogi su toliko odlučni u namjeri da zaniječu djelovanje Božje volje i sile na uspostavljeni poredak u svemiru, da ponižavaju čovjeka, najplemenitije od Njegovih stvorenja. Filozofske teorije i nagađanja pokušavaju nas uvjeriti da se čovjek razvijao postupno, ne samo iz svojeg divljeg stanja, već od najnižih oblika živih stvorenja. One ruše čovjekovo dostojanstvo da se ne bi morala priznati Božja čudesna sila.
Preko otkrića u umjetnosti i znanosti Bog je prosvijetlio ljudski um i izlio bujicu svjetla na ovaj svijet. Međutim, oni koji na to gledaju samo s ljudskog stajališta, sasvim će sigurno doći do pogrešnih zaključaka. Trnje zabluda, skepticizam i nevjerovanje kriju se pod plaštem filozofije i znanosti. Sotona je izumio taj genijalan način odvajanja duša od živoga Boga, od istine i vjere. On uzdiže prirodu iznad njezinog Stvoritelja. (Manuscript 4, 22. svibnja 1882. — “Bog u prirodi”)