“Jer ovako govori Višnji i Uzvišeni, koji vječno stoluje i ime mu je Sveti: ‘U prebivalištu visokom i svetom stolujem, ali ja sam i s potlačenim i poniženim, da oživim duh smjernih, da oživim srca skrušenih.’” (Izaija 57,15)
Kada čovjek uzme uzde u svoje ruke s namjerom da upravlja i vodi, primit će svoju plaću jer će Božje djelo otkriti grube pogreške. Razum biva zaslijepljen usprkos veličanstvenom svjetlu ako onaj koji upravlja nije pod Kristovim jarmom. Sotona svakog dana kuje novi plan dok smišlja kako da se umiješa i posije korov među pšenicom. Porok ne treba miješati s vrlinom, pa čak i sada, dok se obavlja evanđeosko djelo, treba bez ustezanja upućivati poziv : “‘Zato izđite između njih i odvojite se’ — veli Gospodin! ‘Ne dotičite se ničega nečista, i ja ću vas primiti!’” (2. Korinćanima 6,17) Bog upravo sada radi za svoj narod, ali kako je mnogo onih koji ne razlikuju Njegovo djelo od nečega što Mu je strano. Podizanje zavjese koja skriva Njegovu slavu, otkriva Boga na Njegovom mjestu, visokog i svetog, uzvišenog, ne usamljenog, već okruženog s deset tisuća puta deset tisuća i tisućama tisuća svetih, sretnih bića od kojih svako čeka da ponese poruku, da izvrši Njegovu zapovijed — cijelo Nebo je preko različitih kanala u aktivnoj komunikaciji sa svakim dijelom svemira, a taj Sveti zastaje, saginje se sa svojeg trona osluškujući svaki izgovoreni glas, promatrajući pokrete svake zemaljske sile. Tako najviše Biće uzdiže najponiznije, odobravajući ili osuđujući svako djelo koje se čini. Bog se brine za potlačene i šalje glasnike da se uključe u evanđeoski rad s bićima koja su iskvarila um i misli, kako bi ih doveli u dodir s istinom i pravednošću. Ako sami ne postanu pravedni, oni će zaraziti druge. Postoji posao koji treba obaviti u našem svijetu, ali ako se ne bude slijedio jasan Gospodnji put da bi se ljudi doveli do istinskog obraćenja, ima razloga za strah da će se Sotona uvući kako bi djelovao na one kojima naše ustanove nastoje pomoći. Sotona igra igru života za duše muškaraca i žena za koje je Krist umro. U svojoj gorljivosti da obavimo posao za Gospodina, ne smijemo ići ispred Krista umjesto da Ga slijedimo. (Letter 171, 9. siječnja 1900. — pismo Edsonu i Emmi White)