Bog želi voditi svoj narod ako Mu on dopusti

“Narod nije htio da posluša Samuelova glasa, nego reče: ‘Ne! Hoćemo da kralj vlada nad nama!’” (1. Samuelova 8,19)
Gospodin je zatim rekao Samuelu da ispuni zahtjev naroda, ali da mu snažno posvjedoči da je sagriješio izabravši zemaljskog vladara umjesto božanskog. … Imati kralja nije bilo u skladu s Božjim uređenjem, već s poretkom u narodima koji nisu znali ništa o Bogu niti su Ga štovali. Budući da su i nakon te otvorene izjave Izraelci i dalje uporno tražili da bude po njihovom, Samuel je pristao. Narod je i dalje bio odlučan u želji da ima kralja. Zaključili su da Samuel ne razumije situaciju dovoljno dobro. Kada bi on samo poznavao sve okolnosti, pobude i planove i sagledao iz njihovog kuta velike prednosti koje bi im to donijelo, sigurno bi se i sam suglasio da oni trebaju imati kralja koji će ići pred njima, kako ih okolni narodi ne bi gledali s visine i prezirali ih. Oni u svojoj duhovnoj zaslijepljenosti nisu vidjeli dalje od Samuela i nisu prepoznali da je to što su slušali bila Božja riječ koju je On izgovorio preko svojeg sluge. Bog je vodio i usmjeravao svoj narod i radio za njega na mnoge nevidljive načine. Njihovi neprijatelji nisu mogli proniknuti u izvor njihove mudrosti i sile, niti u to tko treba biti proslavljen zbog njihovog čudesnog izbavljenja i veličanstvenih uspjeha. Bog je radio preko Gideona. Ali način njihovog izbavljenja bio je takav da nijedno ljudsko biće nije moglo sebi pripisati slavu, i u sjećanje na tu sjajnu pobjedu nisu mogli veličati mudrost nijednog smrtnika. … Sila, mudrost i moć bile su na Nebu, ali oni su ih htjeli na Zemlji. One su pripadale Bogu, njihovom moćnom Kralju, ali oni su ih željeli vidljivo utjelovljene u ljudskoj osobi. U svjetlu svega toga, Bog je uračunao Izraelcima u grijeh to što su Ga odbacili. Da su njegovali sveto, duboko strahopoštovanje prema Bogu kao svojem vrhovnom Vladaru, nikad ne bi dali vlast nekoj ljudskoj sili da njima upravlja. Ipak, Gospodin nije dopustio da Šaul bude postavljen na položaj od povjerenja a da ne doživi božansko prosvjetljenje. On je trebao dobiti novo znanje i Gospodnji Duh se spustio na njega. Kao rezultat toga, on je postao novi čovjek. Gospodin je Šaulu dao novi duh, druge misli, drugačije ciljeve i želje nego što je prije imao. To prosvjetljenje, zajedno s duhovnim znanjem o Bogu, trebalo je povezati njegovu volju s voljom Jahve. Je li Šaul izdržao kušnju budući da je poznavao Božju volju koja mu je bila otvoreno iznesena? Je li pokazao strahopoštovanje prema Bogu? Kada se našao u kušnji, on nije pazio na izričitu Božju zapovijed niti je poslušao, već ju je prekršio. (Letter 12a, 1888.)