“Ako tko htjedne vršiti volju njegovu, znat će da li je moja nauka od Boga ili ja govorim sam od sebe.” (Ivan 7,17)
Što iskrenije uposlimo svoj um u istraživanju istine, pojavljivat će se jasniji dokazi istine i moći ćemo se bliže povezati s Bogom svake mudrosti; i dok produbljujemo odnos s Onim koji je stvorio sve, naše znanje postajat će bogatije i potpunije ćemo razumjeti božansku istinu. Bog je milostivo poklonio čovjeku umne sposobnosti i te sposobnosti treba mudro razvijati da bi imao sposobnost istraživanja i razumijevanja bogatih dubina znanja o karakteru, Riječi i Božjim djelima. Bog će otvoriti riznice svoje ljubavi onima koji su voljni i poslušni; onaj tko želi činiti Božju volju, poznavat će Njegov nauk. U zajednici s Bogom postajemo plemenitiji, uzvišeniji i šire nam se vidici. Onome tko želi znanje o božanskim stvarima, Bog će otkriti skrivena čudesa koja su izvan spoznaje onih koji nisu prosvijetljeni Božjim Duhom. … Veliki dar spasenja stavljen nam je nadohvat ruke po nemjerljivoj cijeni za Oca i Sina. Zanemariti spasenje znači zanemariti znanje o Ocu i Sinu kojeg je Bog poslao. … Plana spasenja u svojoj veličini i širini ispunjen je neusporedivim veličanstvom, ali on se može prepoznati samo duhovno i njegova se veličina povećava dok razmišljamo o njemu. Gledajući u Isusa kako umire na križu i znajući da je naš grijeh odveo nevinog Stradalnika tamo, mi se klanjamo pred Njim svladani divljenjem i ljubavlju. (Review and Herald, 10. ožujka 1891.) Svi koji dolaze Kristu želeći steći jasniju spoznaju istine, primit će je. On će im otkriti tajne nebeskog kraljevstva; te tajne razumjet će srce koje čezne da upozna istinu. Nebesko svjetlo obasjat će hram srca i otkrit će se i drugima kao blistavi sjaj svjetiljke na tamnome mjestu. (Isusove usporedbe, str. 16)