“Izlazeći sretoše nekog Cirenca, imenom Šimuna, i prisiliše ga da mu ponese križ.” (Matej 27,32)
Sve se dogodilo tako brzo. Šimun, Židov iz sjeverne Afrike, probija se kroz mnoštvo koje se slijeva u Jeruzalem za blagdan Pashe. U to vrijeme četa rimskih vojnika prati osuđenog čovjeka izvan grada. Obliven krvlju od uobičajenog bičevanja prije raspeća i posrćući pod teretom grede križa, čovjek pada na zemlju. Vidjevši beznadnost Isusove situacije, vojnici grabe Šimuna i prisiljavaju ga da Mu pomogne.
Bio je to najvažniji dan u njegovom životu, ali Šimun u tom trenutku to nije mogao znati. Sve što je znao bilo je da osjeća oštrinu križa, guranje vojnika dok su ga pokušavali ubrzati kroz mnoštvo koje se tiskalo, i poglede promatrača dok su pogreškom smatrali da je on osuđenik. Bilo je to ponižavajuće, neugodno iskustvo. Ali ono je promijenilo njegov život.
Ali zašto su vojnici baš njega izabrali u tom mnoštvu? Biblija to ne kaže. Možda su ga izabrali zbog njegove snažne građe. Ili je možda jednostavno bio najbliži kada je Isus posrnuo i pao. Međutim, možda postoji zanimljiviji razlog. Možda su Šimunovo lice i tijelo pokazivali znakove suosjećanja prema Isusu, što ga je izdvojilo iz ravnodušne gomile.
Mi ne znamo odgovor na pitanje “zašto” kad je riječ o izboru Šimuna, ali znamo odgovor na pitanje “što” se izrodilo iz ovog kratkog vremena provedenog s Isusom. Marko u svojem izvještaju predstavlja “Aleksandra i Rufa” kao Šimunove sinove, pokazujući time da su bili poznati prvim čitateljima drugog evanđelja u Rimu, njegovom prvom čitateljskom svijetu (Marko 15,21). U Rimljanima 16,13 nalazimo još jednu izazovnu pojedinost. “Pozdravite Rufa, izabranika u Gospodinu, i majku njegovu i moju!”
Ne možemo znati postoji li veza između Marka 15,21 i Rimljanima 16,13, ali možemo biti sigurni da je Šimun toga sudbonosnog dana na putu u Jeruzalem sreo Isusa kao svojeg Spasitelja i nakon toga tu spoznaju prenio svojim sinovima.
On je na bolan način upoznao Isusa. Ali nagrada je bila velika. Isus i dalje susreće ljude u bolnim prilikama — mnoge na bolesničkim posteljama, druge u sjenci žalosti. On svima nudi da ponesu križ i čast da Mu služe.
Preporučujemo:
