Božanska milost — naša najveća potreba

22. 09. 2014.

““Ako, naime, propovijedam Radosnu vijest, to mi ne daje pravo na slavu.”“ (1. Korinćanima 9,16)

Pravo obraćenje svakodnevno nas dovodi u vezu s Bogom. Bit će različitih kušnji koje će nas napasti i jakih podzemnih strujanja koja će nas odvlačiti od Boga k našem prošlom stanju ravnodušnosti i grešnog zaboravljanja Boga. Nijedno ljudsko srce ne može ostati jako bez božanske milosti. Nijedan čovjek ne može ostati obraćen ako ne vodi računa o sebi i Gospodar se ne pobrine za njega. Ako se srce čvrsto ne drži Boga i Bog čvrsto ne drži čovjeka, on će postati samopouzdan i ohol i sigurno će posrnuti i pasti. Božja sila je vjerom postala Pavlov oslonac. ““Živim — ali ne više ja,”“ uzvikuje on u svojoj poniznosti, ““nego Krist živi u meni.”“ (Galaćanima 2,20) ““Ja stoga tako trčim, ne kao u nepouzdano; tako dajem udarce, ne kao onaj koji mlati vjetar. Naprotiv, ja bijem svoje tijelo i vučem ga kao roba, da sâm ne budem odbačen pošto sam drugima propovijedao.”“ (1. Korinćanima 9,26. 27)
Pavao je imao takvu stalnu strepnju da ga ne svladaju zle sklonosti da se stalno borio, s čvrstim otporom, protiv nepokornog apetita i strasti. Ako je veliki apostol osjećao strah pred svojom vlastitom slabošću — tko se onda ima pravo osjećati samopouzdanim i spremnim za hvalisanje? Onog trenutka kad se počnemo osjećati samodovoljni i samouvjereni, u opasnosti smo da doživimo sramni neuspjeh.
Naša jedina sigurna obrana od neodoljivog grijeha je svakodnevna neprestana molitva. Ne smijemo jednoga dana biti gorljivi, a sljedećeg dana bezbrižni, već u budnosti i ozbiljnosti biti oživljeni u zajedništvu s Bogom. Molitva je prijeko potrebna i ne bismo smjeli čekati pojavu osjećaja, već se trebamo ozbiljno i usrdno moliti bez obzira na to potiču li nas osjećaji ili ne. Nebo je otvoreno za naše molitve. Molitva je sredstvo koje prenosi našu zahvalnost i čežnju duše za božanskim blagoslovom pred Božje prijestolje, da bi nam bilo uzvraćeno osvježavajućim pljuskovima božanske milosti. Kod mnogih se ovo sredstvo zamrznulo, a zatim se veza s Nebom prekinula. … O, kad bismo provodili više vremena na koljenima a manje planirajući za sebe i pomišljajući da možemo učiniti nešto veliko! (Letter 52, 25. rujna 1874.)