“Da se proslavi u vama ime našega Gospodina Isusa — i vi u njemu — u skladu s milošću našega Boga i Gospodina Isusa Krista.” (2. Solunjanima 1,12)
Mnogi teže rastu u milosti; oni se mole za to i vrlo su iznenađeni što njihove molitve nisu uslišane. Gospodar im je dao posao pomoću kojega će napredovati u rastu. Vrijedi li se moliti kad postoji potreba za radom? Pravo pitanje je traže li oni spasenje duša za koje je Krist umro? Duhovni rast ovisi o dijeljenju svjetla drugima koje je Bog dao vama. Trebate upregnuti nabolje snage svoga uma u aktivnom činjenju dobra i samo dobra u svojoj obitelji, crkvi i susjedstvu.
Umjesto da se u vašem umu povećava zabrinutost da ne rastete u milosti, svakoga dana obavite dužnost koju trebate obaviti, nosite teret duša na svojem srcu i svim dostupnim sredstvima težite spašavanju izgubljenih. Budite ljubazni, pristojni, puni sažaljenja. Ponizno govorite o blagoslovljenoj nadi; govorite o Isusovoj ljubavi; govorite o Njegovoj dobroti, milosti i pravednosti i prestanite se brinuti da li rastete. Biljke ne rastu svjesnim naporom. … Biljka nije neprekidno zabrinuta za svoj rast; ona samo raste pod Božjim nadzorom. (Youth’s Instructor, 3. veljače 1898.)
Ako posvetimo srce i um u službi Bogu obavljajući posao koji On ima za nas i hodajući Isusovim stopama, naša srca postat će svete harfe, a svaki akord će proslavljati i hvaliti Janje poslano od Boga što je uzelo na se grijehe svijeta. …
Gospodin Isus je naša snaga i sreća, veliki spremnik iz kojeg ljudi u svakoj prilici mogu dobivati snagu. Dok proučavamo o Njemu, govorimo o Njemu, sve više smo spremni prihvatiti Ga; dok se predajemo Njegovoj milosti i primamo blagoslove koje nam nudi, imamo nešto čime možemo pomoći drugima. Ispunjeni zahvalnošću, prenosimo drugima blagoslove koji su nama besplatno darovani. Dakle, primanjem i davanjem rastemo u milosti. (Signs of the Times, 22. listopada 1896.)