“Zatim ga stavi na svoje kljuse, odvede u gostionicu i preuze za nj brigu.” (Luka 10,34)
Duh milosrdnog Samarijanca uglavnom se ne očituje u našim crkvama. Prošlo se pokraj mnogih kojima je bila potrebna pomoć, kao što su svećenik i levit prošli pokraj ranjenog i izbijenog stranca koji je bio ostavljen kraj puta da umre. Upravo oni kojima je bila potrebna sila božanskog Liječnika da im izliječi rane, bili su ostavljeni nezbrinuti i nezapaženi. Mnogi su postupali kao da je dovoljno znati da je Sotona postavio svoju zamku za dušu i oni mogu otići kući a da se ne pobrinu o izgubljenoj ovci. Očito je da oni koji pokazuju takav duh nisu dionici božanske naravi, već pokazuju osobine Božjeg neprijatelja.
Netko mora ispuniti Kristov nalog, netko mora nastaviti rad koji je On otpočeo ovdje na Zemlji, a Crkvi je predana ova prednost. Ona je osnovana s tom svrhom. Zašto onda vjernici nisu prihvatili ovu odgovornost? Bilo je onih koji su vidjeli ovo veliko zanemarivanje, vidjeli su potrebe mnogih koji su patili i oskudijevali, prepoznali su u ovim jadnim dušama one za koje je Krist dao svoj život i njihova su srca bila ganuta sažaljenjem, sve su snage bile potaknute na djelovanje. … Oni koji su sudjelovali u ovom kršćanskom djelu pomaganja, učinili su ono što Gospodin želi i On je primio njihov trud. Ono što je učinjeno u ovom pogledu, svaki adventist sedmoga dana treba prihvatiti i poduprijeti svim srcem i isto tako postupiti. Zanemarivanjem ovog rada unutar svojih granica, odbijanjem nošenja ovih tereta, Crkva će doživjeti veliki gubitak. …
Zbog nemara vjernika Gospodin je s neodobravanjem gledao na Crkvu. Mnogi su pokazali ljubav prema lakom i sebičnom popuštanju. Neki koji su imali prednost upoznati biblijsku istinu nisu je unijeli u unutarnje svetište duše. Bog smatra sve takve odgovornima za talente koje Mu nisu vratili poštenom vjernom službom čineći sve što mogu u traženju i spašavanju onih koji su izgubljeni. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 6, str. 254,255)
Za razmišljanje: Zašto Bog traži od mene da se brinem o izgubljenima kada i ja jedva sastavljam kraj s krajem? Kako pomaganje drugima pomaže meni?