“Ja sam živi kruh koji je sišao s neba. Ako tko jede od ovoga kruha, živjet će zauvijek. Kruh koji ću ja dati jest tijelo moje — za život svijeta.” (Ivan 6,51)
Za zdravlje i dobrobit duše, božanski Liječnik propisuje prisnu vezu s Njim. Mi trebamo sjediti kraj Njegovih nogu, učiti od Njega i postati krotki i ponizni u srcu. Duhovno zdravlje ovisi o onome čime se um hrani i o zraku koji udiše.
Duši je potrebna hrana, a da bi je dobila, treba proučavati Božju riječ. … Udisanje čistog zraka presudno je za izlječenje bolesti. Jednako je tako važno da i ozračje koje udišemo u duhovnom životu bude čisto. To je bitno za zdrav rast u milosti. Udišite čisto ozračje koje potiče čiste misli i plemenite riječi. Birajte kršćansko društvo. Kršćanin neće biti duhovno zdrav ako ne vodi računa o izboru društva. …
Svaki istinski kršćanin mora rasti. On mora neprestano napredovati u mudrosti i znanju. Iz dana u dan mora se sve više približavati punom rastu čovjeka u Kristu Isusu. Da bi bio Učiteljev sljedbenik, on mora rasti. Mora sve dublje cijeniti Božju ljubav i sve jasnije spoznavati Njegovu volju. Ako njegovo svjetlo ne svijetli sve jasnije, njegova vjera počinje slabjeti, a ljubav hladnjeti. I ako ne uvidi i ne prepozna tu opasnost, on Božjem djelu nanosi veću štetu nego neki nevjernik. Pobožnost napušta hram duše. On se nemarno odvraća od dužnosti i odgovornosti. Zbog njega se Božji Sin ponovo razapinje i izlaže otvorenoj sramoti.
Aktivnost je ključna za rast u milosti. Kada duhovni bolesnik postane aktivan u duhovnim stvarima, dolazi do promjene karaktera. Zdrav duhovni život ovisi o aktivnosti. Međutim, duhovnost ne može rasti dok je srce puno bolnih rana izazvanih sebičnošću. Duša mora biti očišćena i profinjena Božjom oplemenjujućom milošću. Kanal komunikacije između Zemlje i Neba mora biti slobodan od svake prepreke kako bi duša mogla primati od Krista zalihu žive vode. Svaki duhovni mišić i tetiva moraju se napregnuti. Bog nam je dao mnoge prilike da radimo za Njega. Ako ne koristimo te prilike, ne možemo biti kršćani koji rastu. Kad se u duši uobliči Krist, nada slave, vidjet će se odlučna promjena u vjerskom iskustvu onih koji tvrde da su kršćani. (Manuscript 50, 9. lipnja 1901. — Nenaslovljeni rukopis)