“Na njega pade kazna — radi našega mira, njegove nas rane iscijeliše.” (Izaija 53,5)
Kao na čovjekovog Zamjenika i Jamca, ljudsko bezakonje bilo je položeno na Krista; na Njega se gledalo kao na prijestupnika da bi mogao otkupiti ljude od prokletstva Zakona. Krivnja svakog Adamovog potomka iz svih vremena pritiskala je Njegovo srce; a Božji gnjev i strašno pokazivanje Njegovog nezadovoljstva zbog bezakonja ispunjavali su dušu Njegovog Sina užasom. Povlačenje božanskog lica od Spasitelja u tom času najvećeg straha probolo je Njegovo srce žalošću koju ljudi nikada neće shvatiti. Svaki udar boli koju je Božji Sin pretrpio na križu, svaka kap krvi koja je potekla niz Njegovo čelo, Njegove ruke i noge, svaki grč samrtničke borbe koji je potresao Njegovo tijelo, neizrecivi užas koji je ispunjavao Njegovu dušu kada je Otac sakrio svoje lice od Njega, kao da govore čovjeku: samo iz ljubavi prema tebi pristao je Božji Sin da se ta strašna krivnja položi na Njega; zbog tebe je uništio državu smrti i otvorio vrata Raja i vječnog života. Onaj koji je utišao bijesne valove svojom riječju i hodao po pjenom pokrivenim vodama, koji je učinio da đavli zadrhte i da bolest pobjegne od Njegovog dodira, koji je mrtve podizao u život i otvarao oči slijepima, ponudio je samoga sebe na križu kao savršenu žrtvu za grijeh čovjeka. …
Svojim okrutnim kušnjama Sotona je izmučio Isusovo srce. Grijeh, tako mrzak Njegovim očima, bio je natovaren na Njega sve dok nije počeo stenjati pod njegovim teretom. Nije nikakvo čudo što je Njegova ljudska narav zadrhtala u tom strašnom trenutku. Anđeli su zapanjeno promatrali očajničku samrtničku borbu Božjeg Sina, toliko težu od Njegovih tjelesnih muka da ih je jedva osjećao. …
I neživa priroda izrazila je sućut svojem uvrijeđenom Začetniku na samrti. Sunce je odbilo gledati strašni prizor. Njegove pune, blistave zrake osvjetljavale su Zemlju u podne, a onda je izgledalo kao da su se iznenada ugasile. … Gusta tama bila je simbol agonije duše i užasa koji su pogodili Božjeg Sina. Osjetio ih je u Getsemanskom vrtu, kada su Mu s lica potekle kapi krvi, gdje bi umro da anđeli nisu bili poslani iz nebeskih dvorova da okrijepe božanskog Stradalnika kako bi mogao poći krvavom stazom na Golgotu. (The Spirit of Prophecy, sv. 3, str. 162—164)
Za razmišljanje: Što Isus još mora podnijeti da bi me privolio da Mu se predam?
Preporučujemo:
