Božanstvenost je trebala čovječanstvo

Jutarnji stih 4. 02. 2024.

“I Riječ tijelom postala i nastanila se među nama.” (Ivan 1,14)

Kao svoje predstavnike među ljudima, Krist nije izabrao anđele koji nisu nikada pali, već ljudska bića, ljude s istim sklonostima poput onih koje žele spasiti. Krist je uzeo na sebe ljudsku narav da bi se mogao približiti čovječanstvu. Božanskoj naravi bila je potrebna ljudska narav; jer je donošenje spasenja svijetu zahtijevalo i božansko i ljudsko. Božanskoj naravi bila je potrebna ljudska narav kako bi čovječanstvo moglo postati veza između Boga i čovjeka. Tako je i s Kristovim slugama i vjesnicima. Čovjeku je potrebna sila koja je izvan njega i iznad njega da bi ga obnovila na Božju sliku i pripremila za izvršenje Božjeg djela; ali ovo ne čini ljudsko sudjelovanje nebitnim. Ljudski rod oslanja se na božansku silu, Krist prebiva u srcu vjerom, i suradnjom s božanskim silama čovjekove snage postaju upotrebljive za dobro.

Onaj tko je pozvao galilejske ribare, još poziva ljude u svoju službu. On želi svoju silu iskazati isto toliko kroz nas kao i kroz svoje prve učenike. Ma koliko bili nesavršeni i grešni, Gospodin nam pruža svoju ponudu da dođemo na božansko poučavanje kako bismo, ujedinivši se s Kristom, mogli činiti Božja djela.

“Ali ovo blago nosimo u zemljanim posudama da se ona izvanredna uspješnost pripisuje Bogu, a ne nama.” (2. Korinćanima 4,7) Stoga je propovijedanje Evanđelja povjereno grešnim ljudima, a ne anđelima. Ovo otkriva da je sila koja djeluje kroz slabosti ljudske naravi Božja sila, pa smo na taj način ohrabreni u vjerovanju da sila koja može pomoći drugima, koji su isto tako slabi kao i mi, može pomoći i nama. A oni koji i sami “nose na sebi slabost” trebaju “biti blagi prema onima koji iz neznanja griješe” (Hebrejima 5,2). Pošto su i sami ugroženi, oni poznaju opasnosti i poteškoće puta i stoga su pozvani da dosegnu druge koji se nalaze u sličnoj ugroženosti. Postoje duše zbunjene sumnjom, opterećene slabostima, slabe u vjeri i nespremne da se uhvate za Nevidljivoga; ali prijatelj koga mogu vidjeti, koji dolazi k njima umjesto Krista, može postati spona koja će pričvrstiti njihovu kolebljivu vjeru za Krista.

Zajedno s nebeskim anđelima trebamo postati djelatnici u predstavljanju Isusa svijetu. (Isusov život, str. 234)

Leave a Comment