“Jer neće Jahve odbaciti naroda svojega i svoje baštine neće napustiti.” (Psalam 94,14)
Gospodin Bog nebeski u stalnoj je vezi s palim stanovnicima ovoga svijeta. On nije nezainteresiran za naš svijet i njegove raznorazne brige. Gospodin je u svojoj Riječi predstavljen kao onaj koji se saginje prema Zemlji i njezinim stanovnicima — prevarenim, mučenim, zavedenim od strane Sotoninih predstavnika. On čuje svaku izgovorenu riječ.
Kad je Mojsije ustuknuo pred prizorom grma koji je gorio ali nije sagorijevao, Gospodin ga je pozvao: “‘Mojsije! Mojsije!’ ‘Evo me!’ javi se. ‘Ne prilazi ovamo! — reče. — Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo. Ja sam — nastavi — Bog tvoga oca; Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev.’ Mojsije zakloni lice: bojao se u Boga gledati.” (Izlazak 3,4-6)
Zapazite sljedeće Gospodnje riječi: “Vidio sam jade svoga naroda u Egiptu … i čuo mu tužbu na tlačitelje njegove. Znane su mi muke njegove. Zato sam sišao da ga izbavim iz šaka egipatskih.” (Izlazak 3,7.8) …
Gospodin nije bezobziran prema svojem narodu, On će kazniti i ukoriti svakoga tko ga tlači. On čuje svaki uzdah, sluša svaku molitvu, zapaža svačije postupke i odobrava ili osuđuje svako djelo. Bog nebeski prikazan je kako podiže one koji su pali. On je prijatelj svima koji Ga ljube i boje Ga se, a kaznit će svakoga tko ih pokuša skrenuti sa sigurne staze dovodeći ih u nepovoljan položaj dok se oni svjesno trude da ostanu na Gospodnjem putu i stignu u prebivalište pravednih.
Nijedan vrabac ne pada na zemlju a da naš nebeski Otac to ne primijeti. Zato neka ljudi paze da svojim riječima ili postupcima ne rastuže i ne povrijede jednog od Njegovih malih. Ako mali vrabac koji nema dušu ne može pasti na tlo a da naš nebeski Otac to ne zapazi, sigurno je da su duše onih za koje je Krist umro dragocjene. Zar Bog neće suditi ljudima koji zadaju bol i donose razočaranje srcu onih za koje je Krist dao svoj život? …
Tko može izmjeriti ili ocijeniti Božji dar? Vjekovima je grijeh prekidao tijek božanske velikodušnosti prema čovjeku, ali sva ta milost i velika ljubav kupljena za pali rod nije se prestala nakupljati niti je izgubila svoje usmjerenje prema Zemlji. … Bog živi i vlada, a preko Krista On je izlio na ovaj svijet iscjeljujuću bujicu. Naš Spasitelj osigurao je sve što je čovjeku potrebno. (Manuscript 142, 16. prosinca 1897. — “Bog se brine za svoje radnike”)