“Nitko nema veće ljubavi od ove: položiti vlastiti život za svoje prijatelje.” (Ivan 15,13)
Kristova služba nije bila “škrta”. Svoj rad On nije mjerio satima. On se predao djelu za dobrobit čovječanstva, zajedno sa svojim vremenom, srcem, dušom i snagom. Kad su došli teški dani, On je naporno radio, tijekom dugih noći bio je prignut u molitvi tražeći od Boga milost i ustrajnost da bi još više mogao postići u svome djelu. S jakim uzvicima i suzama On je slao Nebu svoje molbe, tražeći od svog nebeskog Oca da ojača Njegovu ljudsku narav, kako bi se bio spreman usprotiviti zlom neprijatelju koji je radio na svom djelu prijevare; molio se za silu kojom će moći ispuniti svrhu svojega poslanja i pomoći čovječanstvu da se podigne iz ponora u koji je palo. … “Ljubav Kristova potpuno nama ovladava”, kaže apostol Pavao (2. Korinćanima 5,14). Ovo je bila pokretačka sila u njegovom životu; ta ga je sila rukovodila u svemu što je činio. Ako bi ikada za trenutak pokleknuo u svojoj revnosti u radu za Božje djelo, jedan pogled na križ činio je da on ponovno zapregne bedra svojega uma i da se dalje probija na putu samoodricanja. Aktivno radeći za svoju braću, on se u velikoj mjeri oslanjao na izražaj velike Božje ljubavi u Kristovoj žrtvi, koja je imala silu da ukroti srca. …
U Kristovu je životu sve bilo podređeno velikom djelu otkupljenja čovjeka zbog kojeg je došao na Zemlju. Njegovi učenici trebaju u svojem životu i djelovanju pokazati isto posvećenje, isto samoodricanje i žrtvu, isto pokoravanje zahtjevima Božje riječi. Tko god primi Krista kao svojega osobnog Spasitelja, težit će za prednošću da služi Bogu. Kad razmišlja o onome što je Nebo za njega učinilo, njegovo se srce pokreće bezgraničnom ljubavlju i zahvalnošću punom divljenja. (Služba liječenja, str. 320—322)
Božja se beskonačna ljubav pokazala u daru njegovog jedinorođenog Sina za otkupljenje izgubljenog ljudskog roda. (Patrijarsi i proroci, str. 391)