„A on mi je odgovorio: ‘Dosta ti je moja milost, jer se moja snaga savršeno očituje u slabosti.’ Prema tome, vrlo ću se rado – radije nego da tražim oslobođenje – hvaliti svojim slabostima da se na meni nastani snaga Kristova. „ (2. Korinćanima 12,9)
Ako ste se predali Bogu da biste obavljali Njegovo djelo, ne morate se brinuti za sutrašnji dan. Onaj čiji ste sluga, zna kraj još od samog početka. Događaji sutrašnjeg dana, skriveni od vašega pogleda, otkriveni su očima Svemoćnoga.
Kad preuzmemo upravljanje poslovima koji su nam povjereni i želimo postići uspjeh oslanjajući se na svoju mudrost, preuzimamo teret koji nam Bog nije dao i pokušavamo ga nositi bez Njegove pomoći. Preuzimamo na sebe odgovornost koja pripada Bogu i tako se zapravo stavljamo na Njegovo mjesto. Tada s pravom možemo biti zabrinuti i očekivati opasnosti i gubitke, jer će nas oni sigurno pogoditi. Ali ako stvarno vjerujemo da nas Bog ljubi i da nam želi dobro, prestat ćemo se brinuti za budućnost. Pouzdat ćemo se u Boga kao što se dijete uzda u voljenog roditelja. Prestat će brige i muke jer se naša volja potpuno sjedinila s Božjom voljom.
Krist nam nije obećao da će nam danas pomoći nositi sutrašnje terete. Rekao je: „Dosta ti je moja milost“ (2. Korinćanima 12,9), ali kao i mana u pustinji, Njegova milost izlijeva se svakoga dana za potrebe toga dana. Kao Izraelove čete za svojega putničkog života, i mi možemo, iz jutra u jutro, nalaziti nebeski kruh za podmirenje potreba toga dana.
Pripada nam samo jedan jedini dan i tijekom tog dana trebamo živjeti za Boga. Sve svoje nakane i planove za taj jedan dan trebamo predati u Kristove ruke u svečanu službu, prebaciti sve svoje brige na Njega jer je On skrbio o nama. „Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam – riječ je Jahvina – naume mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu.“ (Jeremija 29,11) (Misli s Gore blaženstava, str. 87)
Preporučujemo:
