Iako je vjerska represija u komunističkoj Albaniji bila vrlo snažna, a ateističko ispiranje mozga učinkovito, Mustafa nikada nije napustio svoje vjerovanje u Stvoritelja. Dok se diktator pokušao postaviti iznad Boga, a vjerski život bio strogo zabranjen, dokaze Božjeg postojanja nije bilo moguće izbrisati. Usred tako okrutnih i teških prilika Mustafa je primijetio ljepotu i savršenost dizajna u prirodi, što je ojačalo njegovu nadu. Okružen patnjom i boli, i iako nije jasno razumio zašto je bilo dopušteno da se to dogodi, on je još uvijek vjerovao u Božju dobrotu i milosrđe. Nitko nije mogao oduzeti dragocjenu spoznaju u njegovom srcu.
5. siječnja 2012., Berat, Albanija “Oni koje Krist pohvaljuje na sudu možda su malo poznavali teologiju, ali su gajili Njegova načela. Pod utjecajem božanskig Duha bili su blagoslov ljudima oko sebe. Čak i među neznabošcima ima onih koji su gajili duh ljubaznosti; prije no što su riječi života doprle do njih, prijateljski su primili misionare i služili im čak po ciju svog života. Među neznabošcima ima onih koji ne znajući obožavaju Boga, onih koje svjetlost nikada nije dosegla preko ljudskih oruđa. Oni neće propasti. Premda ne poznaju Božji pisani Zakon, čuli su Njegov glas kako im govori u prirodi i činili ono što Zakon zahtjeva. Njihova djela potvrđuju da je Sveti Duh dirnuo njihova srca i Bog ih je prepoznao kao svoju djecu.” (Ellen G. White, Isusov život, str. 529)
Iako je vjerska represija u komunističkoj Albaniji bila vrlo snažna, a ateističko ispiranje mozga učinkovito, Mustafa nikada nije napustio svoje vjerovanje u Stvoritelja. Dok se diktator pokušao postaviti iznad Boga, a vjerski život bio strogo zabranjen, dokaze Božjeg postojanja nije bilo moguće izbrisati. Usred tako okrutnih i teških prilika Mustafa je primijetio ljepotu i savršenost dizajna u prirodi, što je ojačalo njegovu nadu. Okružen patnjom i boli, i iako nije jasno razumio zašto je bilo dopušteno da se to dogodi, on je još uvijek vjerovao u Božju dobrotu i milosrđe. Nitko nije mogao oduzeti dragocjenu spoznaju u njegovom srcu.
Čak i bez razumijevanja Biblije, Mustafa je znao da je Bog ljubav. On je bio hodža, muslimanski klerik. I iako je postalo nemoguće za bilo koga da otvoreno govori o Bogu, njegov se sin Dani sjeća kako se, kad bi se pojavile neke loše vijesti, Mustafa nije uznemiravao. Kad ga je netko upitao zašto nikada nije uzrujan, on se nasmiješio i pogledao prema gore. Nakon što je Albanija postala slobodna, običavao je dodati: “Bog je dobar!”
Tijekom posljednje godine komunističke vladavine, njegov prijatelj, stari pravoslavni svećenik, došao je Mustafi s hitnim slučajem. Iako su njih dvojica potjecala iz vrlo različitih religijskih okružja, njihova ih je zajednička vjera u Boga zbližila tijekom ateističkog ugnjetavanja. “Mustafa, vjerujem tebi i tvom zdravom prosuđivanju,” šapnuo je. “Dogodila se neobična stvar i trebam tvoj savjet. Znam da neki govore da se država smekšala po pitanju religije, ali ovo je vrlo neobično. Dobio sam službeni poziv da otvorim staru crkvu i govorim ljudima o Bogu, ali samo jednom. Zašto bi tražili takvo što?” Zastao je i nervozno se osvrnuo oko sebe. “Nitko nije smio čak ni spomenuti Boga više od 20 godina! Bojim se da je to zamka, ne samo za mene, nego i za svakoga tko bi mogao doći slušati. Koji je tvoj savjet za mene?”
“Pa, dragi moj prijatelju, razumijem da osjećaš strah. Ovo bi mogla biti zamka, a ti si svjestan mogućih posljedica. No, to bi mogla biti i Božja volja i jedina prilika koju ćeš ikada imati da svojim riječima uputiš nekoga na Božji put. Ako se odlučiš otvoriti crkvu, ja ću biti s tobom.”
Crkva je otvorena toga dana i Mustafa je bio tamo kao što je obećao. Iako nijedan od njih nikada nije saznao zašto je to bilo dopušteno ili u koju je svrhu Bog to upotrijebio, nije prošlo dugo, a komunizam se u Albaniji počeo raspadati i oni su mogli slobodno slaviti Boga i moliti se.
Mnogo godina kasnije, nekoliko je adventista iz Amerike doselilo u susjedstvo. Mustafa i njegova obitelj su ih srdačno dočekali i pomogli im koliko god su mogli. On je primijetio njihovu ljubaznost i cijenio njihove molitve Bogu. Kad je bio bolestan, adventisti su se molili za njega. Adventisti su svakog jutra pomagali njegovom sinu u postavljanju obiteljske trgovine. Mustafa je rekao Daniu da u njima prepoznaje Božju ljubav. Kad je Mustafa bio na samrtnoj postelji, adventisti su ga posjetili i molili se za njega.
Mjesecima nakon njegovog pogreba, njegov je sin Dani počeo proučavati Bibliju. Više od dvije godine kasnije, Dani je bio kršten. Danas Dani uči kako predstaviti Isusa svojim muslimanskim prijateljima. Nema sumnje da je Sveti Duh radio preko Mustafe desetljećima prije nego što su adventisti stigli u Albaniju. Ne sumnjamo da nas je On poslao u tu zemlju i da je On još uvijek na djelu.
tedNEWS