“I upoznati ljubav Kristovu koja nadilazi spoznaju; da budete ispunjeni do sve punine koja dolazi od Boga.” (Efežanima 3,19)
Bog poziva one koji znaju Njegovu volju da izvršavaju Njegovu riječ. Slabost, mlakost i neodlučnost pokreću Sotonine napade, tako da će oni koji dopuštaju tim osobinama da se razvijaju biti kao bespomoćni plijen, odneseni valovima kušnji. …
Svako sredstvo milosti mora se marljivo iskoristiti da bi Božja ljubav mogla obilovati u duši sve više i više, “da mognete prosuditi ono što je bolje: da budete čisti i besprijekorni za Kristov dan, i na slavu i hvalu Božju puni roda — pravednosti — koji dolazi po Isusu Kristu” (Filipljanima 1,10.11). Vaš kršćanski život mora poprimiti energičan i odlučan oblik. Vi možete dostići visoki ideal koji vam je postavljen u Pismu, i to morate učiniti ako želite biti Božja djeca. Vi ne možete mirovati; morate ili napredovati ili nazadovati. Morate steći duhovno znanje da “budete sposobni shvatiti zajedno sa svim svetima koja je tu širina, duljina, visina i dubina i upoznati ljubav Kristovu koja nadilazi spoznaju; da budete ispunjeni do sve punine koja dolazi od Boga”. …
Hoćete li da vaš kršćanski rast bude ograničen, ili želite steći iskustvo zdravog napredovanja u duhovnom životu? Tamo gdje ima duhovnog zdravlja, ima i rasta. Božje dijete raste dok ne dostigne visinu rasta muškaraca i žena u Isusu Kristu. Nema granica tom napredovanju. …
Mi trebamo izvojevati velike pobjede ili ćemo izgubiti Nebo ako ih ne postignemo. Tjelesno srce mora biti razapeto jer je sklono moralnoj pokvarenosti, a njezin kraj je smrt. Ništa osim životodavnog utjecaja Evanđelja ne može pomoći duši. Molite se da velika snaga Svetoga Duha sa svojom oživljujućom, okrepljujućom, preobražavajućom snagom dosegne dušu i da slično električnom udaru koji pogađa paraliziranu dušu i čini da svaki njezin živac bude prožet novim životom, postigne da se cijeli čovjek iz svojeg zamrlog, tjelesnog, čulnog stanja vrati u stanje duhovnog zdravlja. Na taj ćete način postati dionici božanske naravi oslobodivši se pokvarenosti koju su u svijet donijele strasti; u vašoj duši pokazat će se obličje Onoga čijim se ranama iscijelismo. (5T 263—267)