Božja škola

“Jer je mudrost ovoga svijeta ludost pred Bogom! Stoji na pisano: ‘On hvata mudrace njihovom lukavštinom.’” (1. Korinćanima 3,19)
“U naporima da postanu Božji suradnici, ljudi često sebe stavljaju u položaj koji će im potpuno onemogućiti da dožive oblikovanje i promjenu kakvu Bog želi. Zbog toga se njihov karakter ne izgrađuje po božanskom uzoru kao Mojsijev. Pokoravajući se Božjem odgoju, Mojsije je postao posvećeni kanal preko kojega je Bog mogao djelovati. On je bez oklijevanja zamijenio svoj put Božjim putem, iako ga je vodio nepoznatim i neoprobanim stazama. … Znanje koje je stekao u egipatskim školama nije osposobilo Mojsija da pobijedi svoje neprijatelje, već stalna, postojana vjera, vjera koja nije posustala u najtežim okolnostima. … Mojsije se ponašao kao da vidi Nevidljivoga. Bog ne traži ljude koji su stekli savršeno obrazovanje. … Gospodin želi ljude koji cijene prednost što surađuju s Njim, ljude koji će Ga poštovati pokazivanjem bezrezervne poslušnosti Njegovim uputama bez obzira na prethodno usvojeno znanje. … Mnogi koji žele postići uspjeh u Božjem uzvišenom djelu usavršavajući svoje obrazovanje u ovozemaljskim školama, uvidjet će da su propustili mnogo važnije lekcije koje bi ih Gospodin naučio. Ne pokoravajući se utjecaju Duha Svetoga, ne pokazujući poslušnost svim Božjim zahtjevima, njihova duhovna spremnost slabi. … Budući da su izbivali iz Kristove škole, zaboravili su glas Učitelja i On ne može upravljati njihovim putem. Mnogi ljudi stječu sve moguće znanje od strane ovozemaljskih učitelja, ali ipak Bog traži od njih uzvišeniju mudrost. Kao i Mojsije, moraju se naučiti krotkosti, poniznosti srca i da se ne oslanjaju na sebe. Naš Spasitelj, koji je podnio kušnje radi ljudskog roda, priznao je da bez Boga ne može činiti ništa. Moramo naučiti da snaga ne leži isključivo u ljudskom rodu. Čovjek postaje uspješan u radu samo ako postane dionik božanske naravi.” (Fundamentals of Christian Education, str. 345—347)