“Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama! Puna je sva zemlja Slave njegove!” (Izaija 6,3)
Kad je izišla iz Stvoriteljevih ruku, cijela Zemlja, a ne samo Edenski vrt, bila je neizmjerno lijepa. Nikakva mrlja grijeha, nikakva sjenka smrti nije kvarila ljepotu stvaranja. Božje “veličanstvo zastire nebesa, zemlja mu je puna slave” (Habakuk 3,3). “Dok su klicale zvijezde jutarnje i Božji uzvikivali dvorjani.” (Job 38,7) Tako je Zemlja postala prikladan simbol Onoga koji je “milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću” (Izlazak 34,6) i prikladan predmet proučavanja za one koji su bili načinjeni na Njegovu sliku. Edenski vrt bio je slika onoga što je Bog želio da postane cijela Zemlja; Njegova namjera je bila da ljudska obitelj, množeći se, osniva druge domove i druge škole po uzoru na onu koju je On osnovao. Tako bi, tijekom vremena, cijela Zemlja bila ispunjena domovima i školama u kojima bi se proučavale Božje riječi i djela i u kojima bi se učenici osposobljavali da sve potpunije, kroz cijelu vječnost, odražavaju svjetlo spoznaje Njegove slave. (Odgoj, str. 18)
Kad je izišao iz Stvoriteljevih ruku, Adam je po svojoj tjelesnoj, duševnoj i duhovnoj naravi bio sličan svojemu Stvoritelju. “Na svoju sliku stvori Bog čovjeka.” (Postanak 1,27) Božja namjera je bila da čovjek u svom dugom životu sve potpunije otkriva ovu sliku — da potpunije odsjajuje Stvoriteljevu slavu. Sve njegove sposobnosti mogle su se razvijati; veličina i snaga tih talenata trebala se stalno povećavati. Bilo mu je ponuđeno beskrajno područje za njihovu primjenu; veličanstveno polje njihovog istraživanja otvaralo se pred njime. Tajne vidljivog svemira — “čudesna to su znanja savršenog čudesa onoga koji je savršen u svakom znanju” (Job 37,16) — pozivale su čovjeka da ih proučava. Razgovor licem k licu, srcem k srcu sa svojim Stvoriteljem bila je njegova visoka prednost. Da je ostao vjeran Bogu, sve bi to zauvijek postalo njegovo. Tijekom svih vjekova vječnosti nastavio bi otvarati nove riznice znanja, otkrivao bi nove izvore sreće i stjecao sve jasnije pojmove o Božjoj mudrosti, moći i ljubavi. Sve više bi se približavao ispunjenju cilja svojega postojanja, sve potpunije odsjajivao slavom svojega Stvoritelja. (Isto, str. 12,13)