“Jer znam komu sam vjerovao i siguran sam da on može sačuvati povjereno mi blago do onoga Dana.” (2. Timoteju 1,12)
Za neke koji su prisustvovali Pavlovu pogubljenju, njegov duh opraštanja svojim ubojicama i nepokolebljivo pouzdanje u Krista do samoga kraja pokazalo se mirisom za život.
Pavlov život je do posljednjeg trenutka svjedočio o istinitosti riječi što ih je uputio Korinćanima: “Bog koji je zapovjedio: ‘Neka iz tame zasvijetli svjetlo’, on je zasvijetlio u našim srcima da osvijetli spoznaju slave Božje na licu Kristovu. Ali ovo blago nosimo u zemljanim posudama da se ona izvanredna uspješnost pripisuje Bogu, a ne nama. U svemu trpimo nevolje, ali nismo u tjeskobi; ne znamo kamo bismo se okrenuli, ali ne očajavamo; progone nas, ali nismo ostavljeni u pogibli; obaraju nas na zemlju, ali nismo uništeni. Mi uvijek i svuda na svom tijelu nosimo smrtne patnje Isusove, da se na našem tijelu očituje i život Isusov.” (2. Korinćanima 4,6-10) Pavao svoju dostatnost nije vidio u sebi, već u prisutnosti i djelovanju Božjeg Duha koji mu je ispunjavao dušu i dovodio svaku misao u pokornost Kristovoj volji. Prorok objavljuje: “Narod pravedni čuva mir, jer se u te uzda.” (Izaija 26,4) Nebeski mir koji se vidio na Pavlovom licu zadobio je mnoge duše za Evanđelje.
Pavao je bio okružen ozračjem Neba. Svi koji su se družili s njim osjećali su utjecaj njegova zajedništva s Kristom. Njegov život bio je primjer istine koju je naviještao i to je davalo osvjedočavajuću snagu njegovom propovijedanju. U tome leži snaga istine. Prirodan, nesvjestan utjecaj svetog življenja najuvjerljivija je propovijed koja se može iznijeti u prilog kršćanstvu. Dokaz, čak i kad ga se ne može pobiti, može izazvati samo protivljenje; ali pobožni primjer ima snagu kojoj se nije moguće potpuno oduprijeti. Nekolicinu kršćana koji su ga pratili do stratišta nastojao je ojačati i ohrabriti ponavljanjem obećanja danih onima koji su progonjeni zbog pravednosti. Uvjeravao ih je da neće izostati ništa od onoga što je Gospodin rekao a odnosi se na Njegovu iskušanu i vjernu djecu. Uskoro će prestati noć nevolja i patnji, a onda će svanuti jutro mira i savršenog dana.
Apostol je gledao u slavnu budućnost, ne s nesigurnošću ili strahom, već s radosnom nadom i velikom čežnjom.
Otkupljen Kristovom žrtvom, opran od grijeha u Njegovoj krvi i obučen u Njegovu pravednost, Pavao je u sebi bio osvjedočen da je njegova duša dragocjena u očima Otkupitelja. (Djela apostolska, str. 321,322)