“S tim je kao s čovjekom koji, plazeći na put, ostavi kuću svoju i preda upravu slugama. Svakomu odredi njegov posao, a vrataru naredi da bdi.” (Marko 13,34)
Pred nama je veliki posao, a on nije ni naš vlastiti izum, niti naš vlastiti plan. Cijelo se Nebo zanima za to djelo i oni koji su u njemu uposleni moraju stajati pod krvlju umrljanom zastavom Kneza Emanuela. Bog želi da stojimo pod tim stijegom s licima okrenutim u polje, prateći svaki pokret našeg Vođe, spremni da poslušamo Njegove naredbe. On je svakom čovjeku dodijelio zadatak. Bog je muškarcima i ženama dao sposobnosti koje ne treba tratiti u besposlenom razmišljanju i nestalnim osjećajima, već ih upotrijebiti u odlučnoj akciji. Naši kapaciteti ne trebaju se izgubiti u uopćavanju niti se koristiti u jalovom tumaranju i žurbi. Sve u vanjskom svijetu pokreće sila koja dolazi odozdo. Oni koji znaju istinu, moraju se ispuniti nadahnućem koje dolazi od samog Boga. Svjetiljke duše stalno moraju biti ulaštene i upaljene.
Posao koji obavljamo najmanji je dio našeg opterećenja. Grijeh se uvukao u sve aktivnosti koje nas iscrpljuju. Bog nije zamislio rad kao bilo što drugo osim blagoslova. Čovjek nikada ne može biti sretan ako se nečim ne bavi. Kada nije imao nikakvih mračnih misli, misli koje bi bile opterećene krivnjom, dakle prije pojave grijeha, njegovo vlastito društvo nije mu bilo teret jer je mogao promatrati svu prirodu i o njoj razmišljati s najvećim zadovoljstvom. No puzav trag zmije ostavio je jad i nesreću u ukaljanoj savjesti. Rad ne donosi muku; on dovodi do pretjerivanja u svemu dopuštenom što opterećuje čovjekove umne i tjelesne snage. Život ispunjen najtežim radom čini nas sretnijima nego život proveden u dokolici.
Božja riječ je jednostavna i jasna u ovom pitanju. Nijedan muškarac ni žena koji su se obratili Bogu ne mogu biti ništa drugo nego radnici. … Posljednji poziv na večeru upravo se upućuje. Svjetiljka duše mora biti stalno ulaštena i gorjeti tako što će se neprestano dopunjavati svetim uljem (vidi Zaharija 4,11-14). U ime Gospodnje neka se svaka duša sada odvoji od pokvarenosti kako je dan Gospodnji ne bi zatekao kao lopova. Istinu treba objavljivati jasno i razumljivo, ali uvijek onakvu kakvu je iznosio Isus. (Letter 11, 25. siječnja 1899., “Dragoj braći”)