“I poklonit će joj se svi stanovnici zemlje — svaki čije ime od postanka svijeta ne stoji upisano u knjizi života zaklanog Janjeta.” (Otkrivenje 13,8)
Dok čitamo o Lutheru, Knoxu i drugim čuvenim reformatorima, divimo se snazi, čvrstini i hrabrosti koje su krasile ove vjerne Božje sluge, i prepoznajemo duh koji ih je nadahnuo. Želimo znati koji ih je izvor od slabih načinio jakima. Iako su ovi veliki ljudi bili upotrijebljeni kao Božja oruđa, nisu bili bez mane. Bili su pogrešivi ljudi i činili su velike pogreške. Mi trebamo oponašati njihove vrline, ali ne trebamo ih smatrati svojim uzorom. Ove osobe posjeduju rijetke talente kojima su djelo reformacije mogli nositi naprijed. Bili su pokrenuti silom odozgo; ali ne treba njih, oruđa koja je Bog upotrijebio, uzdizati i ukazivati im čast, već Gospodina Isusa koji je dopustio da se Njegovo svjetlo i sila izliju na njih. Neka oni koji vole istinu i pravdu, koji čuvaju povjerenu baštinu danu ovim nositeljima zastave, hvale Boga, Izvor svega svjetla.
Kad bi bila objavljena vijest da anđeoski glasnici pred ljudima trebaju otvoriti blaga znanja povezana s onim što je nebesko, kakvo bi to komešanje stvorilo u kršćanskom svijetu! Atmosfera Neba okruživala bi glasnike, i kako bi željno mnogi slušali riječi potekle s njihovih usana! Ljudi bi pisali knjige koje upućuju na riječi anđela, ali Biće veće od anđela bilo je na našem svijetu; sâm Gospodin došao je i obasjao ljudska bića nebeskim svjetlom. Za sebe je rekao da je jedno s Ocem, pun milosti i istine, Božja objava u tijelu.
Gospodin Isus, slika nevidljivoga Boga, dao je svoj život za spasenje ljudskog roda koji umire. O, kakvo svjetlo, kakvu silu donosi sa sobom! U Njemu boravi sva punina Božanstva tjelesno. Kakva tajna nad tajnama! Razumom teško možemo shvatiti Kristovo veličanstvo, tajnu otkupljenja. Podignut je sramni križ, klinovi su probili Njegove ruke i noge, oštro koplje probolo je Njegovo srce, i plaćen je otkup za ljudski rod. Božje Janje bez mane ponijelo je naše grijehe na svojem tijelu na križ;
On je ponio naše tuge. (Selected Messaages, sv. 1, str. 402,403)
Za razmišljanje: Kako bih mogao postati grijeh ako nikad nisam sagriješio? Kako se Isus osjećao kada su moji grijesi polako zauzimali Njegovu čistoću?