Božje moralno povećalo

“Ali tko pomno promotri savršeni Zakon slobode i uza nj prione, ne kao zaboravan slušalac, nego kao zbiljski izvršilac, tome će biti blago u njegovu radu.” (Jakov 1,25)
Pokraj Düsseldorfa smo promijenili kola [napisano tijekom putovanja po Europi], i morali smo čekati dva sata u skladištu. Ovdje smo imali priliku proučavati ljudsku narav. Ušle su dame, promijenile svoje rupce i onda se okretale na sve strane da bi se uvjerile jesu li njihove haljine bez mane. Zatim su na lice morale nanijeti još par slojeva pudera. Dugo su se zadržale pred ogledalom da bi uredile svoj vanjski izgled kako bi se svidjele ljudima kad ih budu gledali. Pomislila sam na Božji zakon, veliko moralno povećalo u koje grešnik treba gledati da bi otkrio nedostatke u svojem karakteru. Kad bi svi proučavali Božji zakon — moralno mjerilo karaktera — toliko marljivo i analitički kao što mnogi čine kad je u pitanju njihov izgled, s namjerom da isprave i promijene svaki karakterni nedostatak, kakva bi se promjena u njima zbila! “Jer, ako tko sluša Riječ, a ne izvršuje je, sličan je čovjeku koji promatra svoje naravno lice u ogledalu; i pogleda se i ode, i odmah zaboravi kakav je bio.” (Jakov 1,23.24) Mnogo je onih koji vide svoje karakterne nedostatke kada pogledaju u Božje moralno ogledalo, Njegov Zakon, ali su toliko puta čuli: “Samo trebaš vjerovati“… da nakon što se pogledaju u ogledalo, odmah odu od njega zadržavajući sve svoje nedostatke s riječima na usnama: “Isus je učinio sve.” Njih Jakov prikazuje slikom čovjeka koji se gleda, odlazi i zaboravlja kakav je bio. … Vjera i djela su dva vesla koja se moraju koristiti da se lađa okrene nasuprot matici svijeta, ponosa i ispraznosti; i ako se ona ne koriste, lađa će ploviti niz maticu sve do propasti. Bog neka nam pomogne da se brinemo o unutarnjem ukrašavanju, da dovedemo srce u red podjednako pažljivo kao što to činimo sa svojim vanjskim izgledom. (Review and Herald, 11. listopada 1887.)