“U Dan koji spremam bit ću im milostiv kao što je milostiv otac sinu koji mu služi.” (Malahija 3,17)
Gledajući kroz stoljeća, Božje oko je bilo upravljeno na krizu koja očekuje Božji narod kad na njega ustanu zemaljske sile. Poput zatočenih prognanika bit će u smrtnom strahu zbog gladi ili nasilja. Ali Sveti, koji je pred Izraelcima razdvojio Crveno more, pokazat će svoju moćnu silu i ukinuti njihovo ropstvo. “Moji će biti, moja stečevina — govori Jahve nad Vojskama. U dan koji spremam bit ću im milostiv kao što je milostiv otac sinu koji mu služi.” (Malahija 3,17) Kad bi ovaj put bila prolivena krv vjernih Kristovih svjedoka, ona ne bi, poput krvi mučenika, bila posijano sjeme koje bi donijelo žetvu na slavu Božju. Njihova vjernost ne bi bila svjedočanstvo koje bi druge uvjerilo u istinu, jer je okorjelo srce odbijalo valove milosrđa dok se nisu prestali vraćati. Kad bi pravedni sad bili prepušteni da padnu kao žrtve svojih neprijatelja, bio bi to trijumf za kneza tame. …
Kad onima koji poštuju Božji zakon bude uskraćena zaštita ljudskih zakona, u različitim će se zemljama istodobno pojaviti pokret za njihovo uništenje. Kad se približi vrijeme određeno ukazom, ljudi će se urotiti da istrijebe “omraženu sektu”. Odlučit će da jedne noći zadaju konačni udarac kojim će zauvijek ušutkati glas neslaganja i prijekora.
Božji narod — neki u zatvorskim ćelijama, neki skriveni u samotnim skloništima u šumama i planinama — još uvijek vapi za božanskom zaštitom, dok se na sve strane skupine naoružanih ljudi, poticane od vojski zlih anđela, pripremaju za smrtonosno djelo. I upravo sada, u času najveće opasnosti, Izraelov Bog će se umiješati da izbavi svoje izabranike. …
S pobjedonosnim uzvicima, uz podrugljivo dovikivanje i kletve, gomile zlih ljudi samo što se nisu obrušile na svoj plijen, kad gle, na zemlju pada gusti mrak, crnji od najcrnje noći. Zatim dûga, sjajeći slavom s Božjeg prijestolja, premošćuje nebesa i kao da okružuje svaku skupinu koja se moli. Gnjevno mnoštvo iznenada zastaje. Zamiru njihovi podrugljivi uzvici. Zaboravili su predmet svog ubilačkog bijesa. Sa strašnim slutnjama gledaju u simbol Božjeg Saveza i teže se zaštititi od njegova nepodnošljiva sjaja. (Veliki sukob, str. 498—500)