“Svi koji prigrliše vjeru držahu se zajedno i sve im bijaše zajedničko.” (Djela 2,44)
Krist je objavio da će božanski utjecaj Duha biti s Njegovim sljedbenicima do kraja. Ali se ovo obećanje nije cijenilo kako je trebalo i zato njegovo ispunjenje nije takvo kakvo je moglo biti. O obećanju Duha jako se malo razmišlja i rezultat je takav kakav smo mogli očekivati — duhovna suša, duhovna tama, duhovno propadanje i smrt. Manje važne stvari plijene našu pozornost i božanska sila koja je potrebna za rast i napredak Crkve i koja će za sobom povući sve druge blagoslove, nestaje, premda je ponuđena u beskrajnom izobilju.
Nedostatak Duha razlog je što je služba Evanđelja bez sile. Možemo imati nauk, talent, rječitost, svaki prirodan ili stečeni dar, ali bez Božjega Duha nijedno srce neće biti dirnuto, nijedan grešnik zadobiven za Krista. S druge strane, ako su povezani s Kristom, ako su primili darove Duha, najsiromašniji i najneukiji od Njegovih učenika imat će silu koja će utjecati na srca. Bog ih čini provodnicima za izlijevanje najvišeg utjecaja u svemiru.
Revnost za Boga pokretala je učenike da s velikom silom svjedoče o istini. Zašto ova revnost ne zapali naša srca odlukom da govorimo o Kristovoj ljubavi kojom nas je otkupio i o Njegovoj velikoj žrtvi? Zar Božji Duh ne bi trebao danas doći kao odgovor na ozbiljnu i ustrajnu molitvu i ispuniti ljude silom za službu? Zašto je onda Crkva tako slaba i bez duha?
Kada bi Duh Sveti zavladao umom vjernika naše Crkve, u njoj bi se na djelu očitovala mnogo uzvišenija mjerila govora, službe i duhovnosti nego sada. Vjernici Crkve osvježili bi se vodom života, a radnici u Djelu, radeći pod upravom jedne Glave, samoga Krista, otkrivali bi duhom svojega Učitelja riječima i postupcima i hrabrili bi i druge da idu naprijed u dovršavanju velikoga završnog djela u koje su uključeni. Došlo bi do zdravog produbljivanja jedinstva i ljubavi, što bi posvjedočilo svijetu da je Bog doista poslao svojega Sina na svijet da umre za otkup grešnika. Uzvisila bi se božanska istina i dok bi sjala kao upaljena svjetiljka, mi bismo je sve bolje i jasnije razumjeli. (Savjeti za Crkvu, str. 123,124)