““A on je umro mjesto sviju, da živi ne žive više za same sebe, nego za onoga koji je umro i uskrsnuo za njih.”“ (2. Korinćanima 5,15)
Čovjek je djelo Božjih ruku. Njegovo je remek-djelo, stvoren s uzvišenom i svetom namjerom, i na svakom dijelu tog ljudskog hrama Bog želi napisati svoj Zakon. Svaki živac i mišić, svaka umna i tjelesna sposobnost treba ostati čista.
Bog želi da tijelo bude hram Njegovog Svetog Duha. Kako je svečana odgovornost koja počiva na svakoj duši! Ako okaljamo svoje tijelo, mi nanosimo štetu ne samo sebi, nego i mnogim drugima. … Krist je umro da bi se Božja moralna slika obnovila u ljudskom rodu, da bi muškarci i žene mogli biti dionici božanske naravi ako uteknu od tjelesnih želja ovoga svijeta. Nijednu sposobnost svojeg tijela ne smijemo koristiti da bismo sebe sebično zadovoljavali, jer sve naše snage pripadaju Njemu i trebaju biti upotrijebljene Njemu na slavu.
Ljudski stan, Božja građevina, treba biti pažljivo i budno čuvana. Zajedno s Davidom možemo uskliknuti: ““Hvala ti što sam stvoren tako čudesno!”“ (Psalam 139,14) Božje djelo se mora sačuvati da bi i nebeski svemir i otpali rod mogli vidjeti da su muškarci i žene hram živoga Boga.
Savršenstvo karaktera koje Bog zahtijeva znači pripremanje cijelog bića da bude hram u kojem će živjeti Sveti Duh. Bog zahtijeva službu cijelog bića. On želi da muškarci i žene postanu sve što im je On omogućio da budu. Nije dovoljno da budu upotrijebljeni samo neki dijelovi ljudskog stroja. Svi dijelovi se moraju pokrenuti u akciju, jer bi u protivnom cijela služba postala nepotpuna. … Tjelesni život treba pažljivo njegovati, oplemenjivati i razvijati, tako da se preko muškaraca i žena božanska narav otkrije u svemu svojem savršenstvu. Bog očekuje od ljudi da se služe intelektom koji im je dao. On očekuje od njih da se svakom razumnom sposobnošću služe u službi Njemu. Umne i tjelesne sposobnosti, zajedno s osjećajima, trebaju biti tako odnjegovane da postignu najveću djelotvornost. I tek tako će Krist biti predstavljen svijetu. …
Je li Bogu milo kada vidi da su bilo koji organ ili bilo koja sposobnost koju je On dao čovjeku zanemareni, zloupotrijebljeni ili lišeni zdravlja i djelotvornosti koju bi mogli imati? Prema tome, njegujte dar vjere! Budite hrabri, svladajte svaku naviku koja kalja hram duše. Mi potpuno ovisimo o Bogu i naša vjera jača kada Mu vjerujemo iako ne možemo sagledati namjeru s kojom postupa prema nama ili posljedice Njegovog djelovanja. Vjera seže naprijed i stremi prema Nebu, prema onome što će doći oslanjajući se na jedinu silu koja nam može pomoći da postanemo savršeni u Njemu. (RH, 6. studenoga 1900.)