„Ako tko razara hram Božji, njega će Bog razoriti, jer je svet hram Božji, a taj ste vi.“ (1. Korinćanima 3,17)
Crkva na Zemlji je Božji hram i ona pred svijetom treba imati božanske razmjere. Ova građevina treba biti svjetlo svijetu. Treba biti sagrađena od živog kamenja koje je blizu jedan drugome, koje je prilagođeno jedan drugome i koje čini čvrstu građevinu. Sve to kamenje nije istog oblika ili veličine. Neko je veliko a neko malo, ali svaki mora popuniti svoje mjesto. U cijeloj građevini ne smije biti nijednog pogrešno oblikovanog kamena. Svaki pojedini kamen je savršen. Svaki kamen je živi kamen, kamen koji širi svjetlo. Vrijednost kamena određena je svjetlom koje prenosi svijetu.
Sada je vrijeme da se kamenje izvadi iz kamenoloma ovoga svijeta i prenese u Božju radionicu gdje će biti isklesano, oblikovano i uglačano kako bi moglo sjati. Ovo je Božji plan i On želi da svi koji tvrde da vjeruju u istinu popune mjesta koja su im određena u velikom, sveobuhvatnom djelu za ovo vrijeme. …
Božji je plan da Njegova Crkva stalno napreduje u neporočnosti i znanju, iz svjetla u svjetlo, iz slave u slavu… Njegova Crkva je dvorac svetog života, ispunjena različitim darovima i nadahnuta Svetim Duhom. Nebo je odredilo odgovarajuće dužnosti Crkvi na Zemlji i njezini vjernici trebaju naći svoju sreću u sreći onih kojima pomažu i kojima služe na blagoslov.
U vrijeme moralne tame, u stoljećima sukoba i progonstava, Kristova crkva bila je kao grad sagrađen na brdu. Iz stoljeća u stoljeće, u životu uzastopnih naraštaja pa sve do sadašnjega vremena, čiste biblijske doktrine otkrivale su se u okviru njezinih granica. Kristova crkva, koja možda izgleda oslabljena i nesavršena, jedini je predmet na Zemlji kojem On u posebnom smislu posvećuje svoju ljubav i brigu. Crkva je pozornica Njegove milosti na kojoj On iskušava djelovanje svoje milosti na ljudska srca.
Crkva je Božja tvrđava, Njegov grad-utočište koji On drži u uskomešanom svijetu. Svako neprihvaćanje njezinog svetog povjerenja izdaja je Onoga koji ju je otkupio dragocjenom krvlju svojega jedinorođenog Sina. U prošlosti su vjerne duše činile Crkvu na Zemlji, i Bog je prihvatio vjernike u zavjetni odnos sa sobom, sjedinjujući Crkvu na Zemlji s Crkvom na Nebu. On je slao svoje svete anđele da služe Njegovoj Crkvi i ni vrata paklena nisu je mogla nadvladati. (Review and Herald, 4. prosinca 1900.)