“Obucite se, dakle, budući da ste izabranici Božji, sveti i ljubljeni, u milosrdnu srdačnost, dobrotu, poniznost, krotkost i strpljivost! Podnosite jedan drugoga i dobrostivo opraštajte međusobno ako tko protiv koga ima nešto što je za ukor.” (Kološanima 3,12.13)
Ljubav se “ne raduje nepravdi, a raduje se istini”. Onaj čije je srce prožeto ljubavlju, s tugom i boli gleda na zablude i slabosti drugih. On se iskreno raduje kad istina pobijedi, kad nestaje oblaka koji je bacao sjenku na ugled posrnulih, kad oni priznaju svoje grijehe i popravljaju se.
Ljubav ne samo što trpi pogreške drugih, već rado podnosi sve patnje i neugodnosti koje takvo trpljenje čine nužnim. Takva ljubav “nikad ne prestaje”. Ona nikad ne gubi svoju vrijednost jer je nebeskog porijekla. Oni koji je njeguju ponijet će je kao najdragocjenije blago i kroz biserna vrata Božjega grada.
Plod Duha su ljubav, radost i mir. Nesloga, svađa i razdori su sotonska djela i plodovi grijeha. Ako želimo da kao narod uživamo blagodati mira i ljubavi, moramo odbaciti svoje grijehe; moramo se pomiriti s Bogom i živjeti u skladu jedni s drugima. Neka se svatko od nas zapita: Imam li dragocjenu vrlinu ljubavi? Jesam li naučio dugo trpjeti i biti ljubazan? Darovi, učenost i rječitost — bez ovih nebeskih vrlina — bit će kao “mjed što ječi, ili cimbal što zveči”. Ali, žalosno je što mnogi koji ispovijedaju vjeru tako malo cijene ovo dragocjeno blago!
Ako ne želimo svoju nadu u spasenje graditi na lažnim temeljima, moramo prihvatiti Bibliju onako kako je napisana i vjerovati da sve što Gospodin kaže On upravo tako i misli. Za sve što od nas traži On nam u svojoj milosti daje snagu da i izvršimo. Ako ne ispunimo propise koji su nam dani u Božjoj riječi, na dan Suda nećemo imati nikakvog izgovora.
Apostol nas upozorava: “Neka vaša ljubav bude bez pretvaranja! Mrzite zlo, prianjajte uz dobro! Ljubite srdačno jedan drugoga bratskom ljubavi! U davanju časti prednjačite jedan drugome!” (Rimljanima 12,9-11) Pavao želi da mi uočimo i pravimo razliku između čiste i nesebične ljubavi, pokrenute Kristovim Duhom, i bezvrijednog i varljivog pretvaranja kojega toliko ima u svijetu. Ta lažna i varljiva takozvana ljubav zavodi mnoge. Takvi obično žele izbrisati razliku između ispravnog i pogrešnog, slažući se s prijestupnikom umjesto da mu vjerno ukažu na njegove pogreške. Takvo postupanje nikad ne proistječe iz pravog prijateljstva. Duh koji to pokreće boravi samo u nepreporođenom srcu; dok se kršćanin, koji uvijek treba biti blag i suosjećajan, nikad ne može složiti s grijehom niti podržavati prijestupnika. On s gnušanjem odbacuje zlo, a svim srcem prianja uz ono što je dobro, čak i kad zbog toga mora žrtvovati osobno prijateljstvo s bezbožnima. Kristov Duh nas vodi da mrzimo grijeh, iako trebamo biti spremni na svaku žrtvu da bismo spasili grešnika. (Testimonies for the Church, sv. 5, str. 169—171)