“Muževi, ljubite svoje žene kao što je i Krist ljubio Crkvu i sam sebe predao za nju.” (Efežanima 5,25)
Bog ima na Zemlji Crkvu, svoj izabrani narod koji drži Njegove zapovijedi. On vodi narod kao cjelinu, a ne jednog ovdje, drugog ondje, podvojene. Istina ima posvećujuću silu. Ali Crkva koja se bori s grijehom nije sasvim pobijedila. Ima korova među žitom. Pitanje sluge glasilo je: “Hoćeš li … da ga pokupimo?” ali je Gospodar odgovorio: “Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu.” Mreža Evanđelja ne prikuplja samo dobru, nego i lošu ribu, a samo Gospodin zna koji su Njegovi.
Naša je dužnost da hodimo ponizno pred Bogom. Ne smijemo tražiti nikakvu neobičnu, novu vijest. Ne smijemo misliti da su Božji izabranici, oni koji nastoje hoditi u svjetlu, Babilon.
Premda u Crkvi postoje zla i bit će ih do kraja svijeta, ona će u ove posljednje dane biti svjetlo svijetu koji je zagađen i demoraliziran grijehom. Crkva, slaba i nesavršena, kojoj su potrebni ukori, upozorenja i savjeti, jedini je predmet na Zemlji kojem Krist posvećuje najveću pozornost. Svijet je radionica u kojoj, u suradnji ljudskih i božanskih oruđa, Isus čini provjere svojom milošću i božanskim milosrđem na ljudskim srcima.
Bog ima poseban narod, Crkvu na Zemlji s kojom se nijedna druga crkva ne može usporediti jer je bolja po svim svojim mogućnostima, poučava istinu i pravda Božji zakon. Bog ima svoja oruđa — ljude koje On vodi koji su podnijeli vrućinu i teret dana, koji surađuju s nebeskim oruđima i koji rade na širenju Kristova kraljevstva u našem svijetu. Neka se svi ujedine s ovim izabranim oruđima da bi se na kraju našli među onima koji imaju strpljenje svetih, koji vrše Božje zapovijedi i imaju vjeru Isusovu.
Božja crkva na Zemlji jedno je s Božjom crkvom na Nebu. Vjernici na Zemlji i nebeska bića koja nikad nisu pala tvore jedinstvenu Crkvu. (Savjeti za Crkvu, str. 299,300)