“Tko se god pokloni Zvijeri i njezinu kipu i primi žig na svoje čelo ili na svoju ruku, pit će vino Božje srdžbe.” (Otkrivenje 14,9.10)
Kako se svijet ponaša prema Božjem zakonu? Ljudi svuda rade protiv božanskih načela. U želji da izbjegnu nošenje križa
koje je povezano s poslušnošću, čak i crkve prelaze na stranu velikog otpadnika tvrdeći da je Božji zakon promijenjen ili ukinut. Ljudi se u svojoj zaslijepljenosti hvale izvanrednim napretkom i prosvjećenošću, ali nebeski stražari vide da je Zemlja ispunjena pokvarenošću i nasiljem. Zbog grijeha je ozračje svijeta postalo slično zraku bolnice za zarazne bolesti.
Mora se izvršiti veliko djelo objavljivanja spasonosnih evanđeoskih istina ljudima. To je sredstvo koje je Bog odredio da zaustavi plimu moralne iskvarenosti. To je sredstvo obnavljanja Njegove moralne slike u čovjeku. To je Njegov lijek za sveopće rasulo. To je sila koja ujedinjuje ljude. Iznošenje ovih istina zadaća je vijesti trećeg anđela. Gospodin je odredio da objavljivanje ove vijesti bude najuzvišenija i najveća zadaća koja će se izvršavati u svijetu u ovo vrijeme.
Sotona neprestano potiče ljude da prihvate njegova načela. Time on pokušava osujetiti Božje djelovanje. On neprekidno prikazuje Božji izabrani narod kao zaluđen. On je tužitelj braće i svoju optužujuću silu neprekidno koristi protiv onih koji čine pravdu. Gospodin želi preko svojega naroda odgovoriti na Sotonine optužbe pokazujući plodove poslušnosti pravim načelima.
Sve svjetlo otkriveno u Božjoj riječi, koje je svijetlilo u prošlosti, koje svijetli u sadašnjosti i koje osvjetljava budućnost, dostupno je svakoj duši koja ga želi primiti. Slava tog svjetla, istinska slava Kristovog karaktera, treba se otkriti u svakom pojedinom kršćaninu, u obitelji, u crkvi, u propovijedanju Riječi i u svakoj ustanovi koju je Božji narod osnovao. Sve ovo Bog je odredio da postane simbol onoga što može biti učinjeno za svijet. To treba biti dokaz spasonosne sile evanđeoskih istina. To su oruđa za ispunjenje Božje velike namjere s ljudskim rodom. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 6, str. 12,13)