„Ne pustošite ni zemlje, ni mora, ni stabala, dok ne ’zabilježimo’ pečat sluge našega Boga ’na njihovim čelima’!“ (Otkrivenje 7,3)
Božji pečat, zalog ili znak Njegovog autoriteta, nalazi se u četvrtoj zapovijedi. To je jedini propis iz Dekaloga koji ukazuje na Boga kao na Stvoritelja neba i zemlje i koji jasno naglašava razliku između pravog Boga i svih lažnih bogova. Činjenica da je Bog pokazao svoju stvaralačku moć, u cijelom je Pismu navedena kao dokaz da je On iznad svih poganskih božanstava.
Subota, četvrta zapovijed, bila je uspostavljena da podsjeća na djelo stvaranja i tako misli svih ljudi usmjerava na pravoga i živoga Boga. Da je subota bila poštovana, nikada ne bi bilo nijednog idolopoklonika, nijednog ateista, nijednog nevjernika. Sveto poštovanje Božjeg svetog dana usmjeravalo bi misli muškaraca i žena na njihovog Stvoritelja. Pojave u prirodi podsjećale bi ih na Njega i svjedočile bi o Njegovoj sili i ljubavi. Subota istaknuta u četvrtoj zapovijedi pečat je živoga Boga. Ona ukazuje na Boga kao Stvoritelja i znak je Njegovog pravednog autoriteta i vlasti nad bićima koja je stvorio.
Što bi, onda, mogao biti žig zvijeri, ako ne lažna subota koju je svijet prihvatio umjesto prave?
Proročka izjava da će se poglavari otpale Crkve uzvisiti iznad svega što se zove ili poštuje kao Bog, ostvarila se doslovno u promjeni dana odmora sa sedmoga na prvi dan u tjednu. Gdje god se poštuje lažna subota, gdje god joj se daje prednost pred pravom Božjom subotom, tu se i čovjek bezakonja uzdiže iznad Stvoritelja neba i zemlje!
Oni koji tvrde da je Krist osobno promijenio dan odmora, neposredno se protive Njegovim riječima. Isus je u Govoru na Gori blagoslova rekao: „Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon i Proroke! Ne dođoh da ih ukinem, već da ih ostvarim.“ (Matej 5,17)
Rimska crkva priznaje da je dan odmora promijenjen pod njezinim utjecajem i navodi upravo tu promjenu kao dokaz vrhovnog autoriteta Crkve. Ona izjavljuje da svetkovanjem prvog dana tjedna kao dana odmora, protestanti priznaju njezinu moć da zakonski uređuje područje koje pripada Bogu. … I dok tako ustanova nedjelje dobiva potporu, njezini se vjernici raduju i uvjereni su da će se na kraju cijeli protestantski svijet naći pod rimskom zastavom. (Signs of the Times, 1. studenoga 1899.)