“Blago onome tko se drži Zakona!” (Izreke 29,18)
Postojala je samo jedna nada za ljudski rod — da se u tu mješavinu neskladnih i izopačenih sastojaka stavi nov kvasac, da se u čovječanstvo ulije snaga novoga života, da se u svijetu obnovi znanje o Bogu.
Krist je došao obnoviti to znanje i pobiti lažno učenje kojim su Boga lažno predočavali oni što su tvrdili da Ga poznaju. Došao je objaviti narav svojeg Zakona i svojim vlastitim karakterom pokazati ljepotu svetosti.
Krist je došao na svijet s ljubavlju koja je rasla od vječnosti. Odbacivši dometnute zahtjeve koji su opterećivali Božji zakon, Krist je pokazao da je Zakon zapravo Zakon ljubavi, izraz božanske dobrote. Pokazao je da na poslušnosti Njegovim načelima počiva sreća čovječanstva, a time i stabilnost, sam temelj i okosnica ljudskog društva.
Božji zakon je vrlo daleko od postavljanja samovoljnih zahtjeva. Ljudima je dan kao ograda, kao štit. Tko god prihvaća Njegova načela, zaštićen je od zla. Vjernost Bogu uključuje i vjernost čovjeku. Tako Zakon čuva prava i osobitost svakog ljudskog bića, a sprečava nadmoćnog da tlači i podložnoga da bude neposlušan. Osigurava čovjekovu dobrobit u ovome svijetu i u svijetu koji će doći. Poslušnom je zalog vječnog života jer izražava načela koja će trajati vječno.
Krist je došao pokazati vrijednost božanskih načela, otkrivajući njihovu moć preporađanja čovječanstva, i pokazati kako treba objasniti i primijeniti ta načela.
Ljudi onoga doba određivali su vrijednost prema vanjskom izgledu. Dok se sila religije smanjivala, njezin se vanjski sjaj povećavao. Odgajatelji onoga doba nastojali su zadobiti poštovanje razmetanjem i hvalisanjem. Isusov život bio je potpuno suprotan svemu tome: prikazao je bezvrijednost onoga što su ljudi smatrali najvažnijim. Rođen je u najskromnijoj štalici, a stanovao je u domu radnika. Jeo je težačku hranu, radio je posao obrtnika živeći nezapažen, izjednačen s neznanim trudbenicima ovoga svijeta. U takvim okolnostima i u takvoj okolini Isus se držao božanskog plana odgoja. (Odgoj, str. 65,66)