Božji trajni poziv

26. 09. 2020.

“Isto su tako djela ljubavi svakom očita; čak i koja nisu takva, ne mogu ostati sakrivena.” (1. Timoteju 5,25)

Mnogi koji vole samopopuštanje i negoduju nad izravnim svjedočanstvom poruke Laodiceji, ne znaju koliko su grešni njihovi postupci, ali će na sudu biti posramljeni zbog svoje nezahvalnosti i pobune protiv Onoga koji ih je toliko dugo trpio i koji ih nije sasjekao u njihovim grijesima. Nikakva ispovijed niti jecanje tada neće biti od koristi za one koji su upropastili izvještaj o sebi. Mnogi koji sada tvrde da su Kristovi učenici, bit će svrstani među one koji se nisu pokajali, već su obmanuli svoju dušu na vlastitu vječnu propast. Izbjegavanje istine neće dati hrabrost nijednoj duši u dan suda da otvori usta u samoobranu. Tada će se otvoriti knjige koje sadrže zapis o djelima svakog pojedinca. …

Bog u svojoj Riječi upućuje poruke dušama koje žive bezbrižno i koje se ne stide svojih zlih i bezbožnih djela. Čula sam sljedeće riječi: “Zašto kažeš, Jakove, i ti, Izraele, govoriš: ‘Moj put sakriven je Jahvi, Bogu mom izmiče moja pravica?’ Zar ne znaš? Zar nisi čuo? Jahve je Bog vječni, krajeva zemaljskih stvoritelj. On se ne umara, ne sustaje, i um je njegov neizmjerljiv.” (Izaija 40,27.28) Kada bi nemarne duše koje udovoljavaju sebi potražile Gospodina i ispovjedile svoje grijehe, uvidjele bi kako njihov neobraćeni život vodi ostale na stranputicu pa bi se pokajale i obratile. …

Bog se stalno obraća ljudskom srcu preklinjući ga da prepozna Njegovu ljubav i milost, kao i da prihvati Njegovu pravednost umjesto načela zla. Tako je Bog molio ljudski rod u svim vjekovima. U Noino vrijeme Krist se obraćao ljudima preko ljudskog predstavnika i propovijedao onima koje je grijeh svezao. Došao je Izraelu obavijen oblakom danju, a ognjem noću. On je bio taj koji je vodio to golemo mnoštvo tijekom lutanja po pustinji. …

Mnogo je ljudi koji sve ovo ne cijene u dovoljnoj mjeri. Upute koje su bile dane Izraelu trebala bi danas prihvatiti svaka živa duša. Čovjek može imati velik um, ali mu je potrebno više od ljudske pameti da bi razumio otkrivenja Evanđelja. (Letter 106, 26. rujna 1909., “Našim crkvama u Oaklandu i Berkeleyju”)