Jutarnji stih

Božji vrt

“Svaki je, naime, čovjek kao trava, sva njegova slava kao cvijet od trave: trava se osuši i cvijet joj otpadne, a riječ Gospodnja zauvijek ostaje! A to je ta riječ koja vam je naviještena kao Radosna vijest.” (1. Petrova 1,24.25)
Ako je naš um otvoren za utjecaj Božjeg Duha, mi se možemo poučiti od jednostavnih i lijepih prizora iz prirode. Gušim se u prepunim gradovima gdje nema ničega što oko može vidjeti osim kuća. Cvijeće je naš stalni učitelj. Grmlje i cvijeće upijaju svojstva zemlje i zraka koje dalje prilagođavaju da bi usavršili prelijepe pupoljke i rascvjetane krunice radi naše sreće, a to su Božji propovjednici i mi trebamo razmisliti o lekcijama koje nam daju. Baš tako nam je Bog dao dragocjena obećanja u čitavoj svojoj Riječi. Pismo nam je otvoreno kao Božji vrt, i Njegova obećanja mirišu kao cvijeće koje cvjeta u tom vrtu. Bog posebno usmjerava našu pozornost na one cvjetove koji su namijenjeni nama. U ovim obećanjima mi vidimo Božji karakter i čitamo o Njegovoj ljubavi prema nama. To je stup na koji se oslanja naša vjera, potpora i snaga našoj vjeri i nadi, i u njima se naša duša može radovati u Bogu i udisati miris Neba. Preko ovih dragocjenih obećanja On skida zavjesu s budućnosti i omogućava nam da bacimo pogled na ono što je pripremio za one koji Ga vole. … Mi se ne trebamo ophoditi prema njima bezobzirno i ravnodušno. Kao što postupamo s dragocjenim cvijećem … uživajući u njegovoj ljupkosti i mirisu, tako bismo se trebali ophoditi prema svim Božjim obećanjima i pobliže ih promotriti sa svake strane — uživati u njihovom bogatstvu dopuštajući im da nas umire, utješe, ohrabre i ojačaju. Bog je osigurao utjehu koja je potrebna duši. Ona je prilagođena svakome tko je bez prijatelja, pogođen siromaštvom, bogat, bolestan, utučen — svi mogu dobiti odgovarajuću pomoć ako pogledaju i uhvate se ovih obećanja vjerom. Bog je posuo blagoslove svuda po našem putu da bi uljepšao trnoviti životni put i mi želimo primiti svu utjehu i znakove Božje ljubavi zahvalnim srcem. (Review and Herald, 11. listopada 1887.)


Komentiraj