“Treba se više pokoravati Bogu nego ljudima.” (Djela 5,29)
Vijest koju nosimo ne bismo smjeli objavljivati s ustručavanjem. Kao njezini predstavnici, ne bismo je smjeli prikrivati, zatajivati njezino podrijetlo ili njezinu svrhu. Kao ljudi koji su se svečano zavjetovali Bogu, koji su dobili nalog da budu Kristovi glasnici, upravitelji tajni Njegove milosti, dužni smo vjerno objaviti cjelokupni sadržaj božanske poruke.
Mi ne smijemo prestati isticati posebne istine po kojima se razlikujemo od svijeta, istine koje su od nas načinile ono što jesmo; jer su povezane s vječnim vrijednostima. Bog nam je dao svjetlo o događajima koji se sada odigravaju, i zato perom i glasom trebamo svijetu objavljivati istinu. (GW 288)
Subota je Gospodnji kamen kušnje i nijedan čovjek, bio on kralj, svećenik ili državnik, nije opunomoćen da stane između Boga i čovjeka. Oni koji pokušavaju služiti kao savjest svojih bližnjih, stavljaju se iznad Boga. Oni koji se nalaze pod utjecajem lažne religije, koji svetkuju lažni dan odmora, odbacit će i najuvjerljivije dokaze u prilog istinskom danu odmora. Oni će pokušavati nagovoriti ljude da poštuju zakone koje su sami proglasili, zakone koji se izravno protive Božjem zakonu. … Zakon o svetkovanju prvog dana tjedna proizvod je otpalog kršćanstva. … Ni u kojem slučaju Božji narod ne smije ga poštovati. (9T 234,235)
Barjak istine i vjerske slobode što su ga visoko uzdizali utemeljitelji evanđeoske Crkve i Božji svjedoci u prošlim stoljećima, u ovom je posljednjem sukobu povjeren našim rukama. … Mi trebamo priznati ljudsku vlast kao božanski određeno uređenje i poslušnost njoj učiti kao svetu dužnost, unutar njezina zakonita djelokruga. Ali kad se njezini zahtjevi sukobe s Božjim zahtjevima, Boga moramo slušati više nego ljude. Božju riječ treba smatrati višom od ljudskog zakonodavstva. A “tako kaže Gospodin” ne može se zamijeniti riječima “tako kaže Crkva” ili “tako kaže država”. Kristovu krunu treba uzdići iznad kruna zemaljskih vladara. (Djela apostolska, str. 43)