“Jer, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a po Isusu Kristu dođe milost i istina.” (Ivan 1,17)
Krist ovdje daje primjer svojem narodu kako On radi za spasenje ljudi. Božji Sin izjednačuje se sa službom i vlašću svoje organizirane Crkve. Njegovi blagoslovi trebaju dolaziti preko oruđa koja je odredio, povezujući čovjeka s izvorom preko kojeg treba doći blagoslov.
To što je Pavao bio strogo savjestan progoneći vjerne nije ga činilo nevinim kad mu je Duh Sveti otkrio njegovu okrutnost. Trebao je postati učenik Isusovih učenika. Shvatio je da je Isus, kojega je u svojem sljepilu smatrao varalicom, doista Začetnik i temelj vjere Božjeg izabranog naroda od Adamovih dana, i da je On Dovršitelj vjere koja je sada postala tako jasna njegovim prosvijetljenim očima.
Vidio je u Kristu Branitelja istine i Onoga u kojem su se ispunila sva proročanstva. Prije je gledao na Krista kao na Onoga koji je ukinuo Božji zakon, ali kada je njegov duhovni vid bio dodirnut Božjim prstom, naučio je od Kristovih učenika da je Krist osnivač i temelj cjelokupnog hebrejskog sustava prinošenja žrtava, da je u Kristovoj smrti simbol zamijenila stvarnost i da je Krist došao na svijet s određenom namjerom da obrani Zakon svojeg Oca. U svjetlu Zakona Pavao je vidio sebe kao grešnika. Prestupao je upravo taj Zakon koji je mislio da revno vrši. On umire grijehu i postaje poslušan zahtjevima Božjeg zakona. Kaje se za svoje grijehe i vjeruje u Isusa Krista kao svojeg Spasitelja, biva kršten i počinje propovijedati o Isusu isto tako gorljivo i predano kao što Ga je nekad osuđivao.
U Pavlovom obraćenju dana su nam važna načela koja trebamo uvijek imati na umu. Otkupitelj svijeta ne odobrava iskustvo i postupanje u vjerskim pitanjima neovisno o svojoj organiziranoj i priznatoj crkvi tamo gdje ona postoji. (Letter 54, 1874.)
Za razmišljanje: Jesam li se ja susreo s Isusom, i ako jesam, kako je to promijenilo način na koji prakticiram svoju vjeru?