“Blizu je svršetak svega; prema tome budite umjereni i trijezni da se možete posvetiti molitvi!” (1. Petrova 4,7)
Svršetak svega je blizu i mi se moramo pripremiti za ono s čime ćemo se morati suočiti. Naš život mora biti sakriven s Kristom u Bogu. Potreban nam je Duh Sveti koji će nas poučavati. Naša je prednost da imamo veseo duh. Povremeno sam u kušnji da osjetim potištenost u duši kada shvatim koliko su slijepa i u zabludi mnoga naša braća u Kristu.
Srce me boli kad pomislim na ljude koji nemaju mir i koji su izgubili smjer. Gospodin neka ukloni oblak nesigurnosti i neka prevlada istina i pravednost. Čini se jedva mogućim da prijevarna sila može biti toliko jaka. Žalim te ljude, ali dojam koji su stvorili u umu toliko je snažan da me tjera da zadrhtim. Pred nama je burna budućnost, ali uz nas je Onaj koji je moćan da odnese pobjedu.
Katkad kao da vidim oblak na nebu i nevoljno zavapim: “Dođi, Gospodine Isuse, i dođi brzo.” Vremena poput tih razotkrit će karakter. Čeznem za trenutkom kad će neprijateljeva prijevarna sila biti skršena. Jedina prava utjeha koju pronalazim jest upiranje pogleda u vrijeme nakon tog sukoba i u konačnu pobjedu i Božju slavu koja odsjajuje svjetlo na pobjednike. Proročanstvo ističe siguran rezultat borbe i mi ga vjerom možemo vidjeti. Želim shvatiti iskustva otvorena preda mnom u viđenjima koje mi je Gospodin dao.
Ograničavajuća sila Božjeg Duha povlači se sa zemlje. Moramo brzo obaviti svoj posao. Moramo uložiti sve napore u svoju moć da spasimo duše od smrti. Ubrzo će Gospodin, Bog nebeski, uspostaviti svoje kraljevstvo koje nikada neće biti uništeno. Sada je trenutak da razvijemo čist, nebeski karakter. Posao će sve više rasti u gorljivosti i silini sve do kraja. Potreban nam je rast u vjeri. Moramo bdjeti u molitvi.
Tjednima sam bila pod pritiskom kao kola puna snoplja ne zato što imam neko novo pitanje u vezi s poslom koji mi je Bog dao, niti zbog bilo kakve želje da izbjegnem odgovornosti koje mi je dodijelio, nego zato što me srce boli zbog onih koji hode zaslijepljeni zabludom, koji su izgubili moć prosuđivanja i koji ne mogu razlikovati istinu od zablude. (Letter 226, 8. srpnja 1906., starješini G. I. Butleru, dugogodišnjem suradniku u radu i predsjedniku Južne unije konferencija)