„Ne učini preljuba!“ (Izlazak 20,14)
Ova zapovijed zabranjuje ne samo nečista djela, već i tjelesne misli i želje ili svako djelo koje ih potiče. Ne zahtijeva se čistoća samo u vanjskom životu, već i čistoća tajnih namjera i osjećaja. Krist, koji je učio sveobuhvatnu obvezu Božjeg zakona, izjavio je da su zle misli ili pogled grijeh kao i nezakonito djelo. (Patrijarsi i proroci, str. 250)
Kada se razmišljanje o zlu voli i njeguje, makar i tajno, to pokazuje, kaže Isus, da u srcu još vlada grijeh. Duša je još obuzeta gorčinom i nalazi se u okovima bezakonja. Onaj tko uživa u poročnim prizorima i dopušta sebi zlu misao ili požudan pogled, vidjet će u otvorenom grijehu i njegovom teretu srama i teške boli pravu narav zla što ga je skrivao u odajama duše. Trenutak kušnje, u kojemu se nekom dogodilo da padne u težak grijeh, nije stvorio zlo koje se otkrilo, nego je samo ubrzao ili otkrio ono što je bilo skriveno i uspavano u srcu. Čovjek je „onakav kako u sebi misli“, jer iz srca „izvire život“ (Izreke 23,7). (Misli s Gore blaženstava, str. 55,56)
Srce u kojemu stanuje Krist bit će tako ispunjeno i zadovoljeno Njegovom ljubavlju da neće željeti pobuđivati simpatiju prema sebi i privlačiti pozornost na sebe. Kad se duša pokori Bogu, Kristova mudrost učinit će ono što nije uspjela ljudska mudrost. (Misli s Gore blaženstava, str. 59,60)
Sve dok nam život bude trajao, postojat će i potreba da s čvrstom odlučnošću bdijemo nad svojim sklonostima i strastima. Nijednog trenutka ne možemo biti sigurni ako se ne oslanjamo na Boga, ako naš život nije sakriven s Kristom u Bogu. (Proroci i kraljevi, str. 52)
Što smo bliže Isusu, to ćemo više sudjelovati u Njegovom čistom i svetom karakteru, i što nam grijeh izgleda uvredljiviji, to će nam uzvišenija i poželjnija biti Kristova čistoća i sjaj. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 5, str 121)
Preporučujemo:
