“Tražio sam Gospoda, i on me uslišao, i izbavio me od svih mojih strahova.” (Psalam 34,4 — Varaždinska Biblija)
Ne govorite o manama drugih. Vodite računa o vlastitom vrtu. Pobrinite se da vaše srce bude očišćeno Božjom silom. Kad naiđe nevolja, umjesto da izgubite strpljenje, umjesto da se uzrujavate i brinete, obratite se Gospodinu i recite Mu sve o tome. … Ne obraćajte se svojim prijateljima jer oni već nose sav teret koji mogu podnijeti. …
Ne mislite da ćete prebacivanjem tereta na druge doživjeti olakšanje. Pođite pravo Onome koji je ponio vaše terete i recite Mu sve o njima. Vjerujte da On može i hoće suočiti se s okolnostima u kojima se nalazite. Kada skrušeno pristupite podnožju križa, kad budete imali vjere u zasluge raspetog i uskrslog Spasitelja, primit ćete silu preko Njega. Kad svoju bespomoćnu dušu prostrete pred Njim, On će vam dati mir, radost, snagu i hrabrost. Tada ćete moći i drugima govoriti o tome koliko vam je Krist dragocjen. Moći ćete reći: “Tražio sam Ga i otkrio da je On dragocjen mojoj duši.”
“Naći ćete odmor.” Kako? Na temelju životnog iskustva — jer Kristov je jaram jaram strpljenja, nježnosti i podnošenja. Oni koji se nauče Njegovoj krotkosti i poniznosti, također uče i ljubiti jedni druge onako kako ih On ljubi. Oni dostižu stupanj na kojem ne kritiziraju i ne optužuju druge. Svjesni su da im je povjeren posao koji nitko ne može obaviti umjesto njih — posao učenja od Krista. Kad se predamo u Njegove ruke, On nam ukazuje na mogućnosti i prilike koje su pred nama i poziva nas da se obratimo za pomoć Onome koji je beskrajno uzvišeniji od pogrešivih ljudskih bića.
Krist nam daje uspjeh. A kako to znam? Znam iz iskustva. Jedno vrijeme, prije mnogo godina, zapala sam u očaj. Tada sam se oslonila na Spasiteljevu milost i ljubav, i na mene se spustila Njegova sila. U jednom trenutku zaposleni (u nakladničkoj kući) pomisli su da sam mrtva. Ali ja sam odjednom podigla svoj glas u molitvi. Božja sila bila je nada mnom čitavu noć i tada sam shvatila da se moram pouzdati u Krista. Molila sam se i molila za pomoć, a Spasitelj je sve vrijeme stajao tik uz mene čekajući da Ga prepoznam kao moju dovoljnost, snagu i milost. Naučila sam tu pouku i kad god bih nakon toga kleknula na molitvu, vjerovala sam da ću primiti odgovor, bilo da sam to osjećala ili ne. …
O, kako bih voljela da ukažemo čast Kristu time što ćemo shvatiti što On želi učiniti za nas, a onda Ga držati za riječ. Kad bismo tako činili, bili bismo vedri kršćani. Promatrajući Krista, bili bismo promijenjeni u Njegovo obličje. (Manuscript 118, 11. prosinca 1904. — “Jedinstvo s Kristom”)